1.poglavlje

149 4 2
                                    

"Što mislite o Dinni?"Pitala je Nina svoje kolegice dok su sjedile na klupi ispred akademije."Malo je umišljen."Rekla je Ema tipkajući po mobitelu."Opsjednut je sobom.Mislim super što je on direktan,ali u svojim kritikama ne bi trebao vrijeđati kolege.Recimo za Tomu. Mislim da se on zapravo najviše potrudio i da je zaslužio taj collab."Nakon posljednje
rečenice Ema je uputila pogled prema Gabi-eli koja je zamišljeno gledala u pod.Njoj Dinno nije bio bitan.Sve što je htjla postići svojim videom bilo je...zapravo to ni sama nije znala.Ali to je u redu.Ipak kada si zlostavljan od strane anonimca  ne možeš puno učiniti.No ipak su joj se Dinnove riječi usjekle u pamćenje."Ne razumijem zašto se tako trudite da se svidite nekom bezveznjaku koji je umislio da je faca."Rekla je i otišla.

David je još uvijek bio u svom sobićku i dovršavao pjesmu za Filomenu.I sam nije znao zašto se toliko trudi kada zna da mu se neće vratiti.Ali ipak...nada umire zadnja.Tako je bilo i s njim.I ako se već tjednima nisu čuli on se ipak nadao da postoji šansa da mu se vrati.
Noćima je ostajao budan pišući pjesme za svoju jedinu i prvu ljubav.
Dok je prstima prebirao po gitari sjećao se svakog trenutka provedenog s njom.Svake šetnje,pogleda,držanja za ruke dok su hodali mračnim ulicama smijući se i pričajući fore koje su samo oni razumjeli.I tako je i po tisućiti put zasvirao istu melodiju pokušavajući naći riječi koje bi stavio u pjesmu.No sve što mu je prolazilo kroz glavu bili su kratki filmići sjećanja koja više nikada neće moći vratiti.Teško je biti zaljubljen.U jednom trenutku se osjećaš kao da si na vrhu svijeta.A u drugom pogodiš zemlju i osjećaš svaki djelić boli koja ulazi u tvoje cijelo tijelo.Upalio je laptop nadajući se da mu se možda,ali samo možda javila.Ali uzalud.Polako je svhavćao da je više nikada neće držati u svojim rukama.Boljelo je to.Zapravo ubijalo ga je.Ali znao je da mora pustiti.

Dok su njegovog prijatelja mučile ljubavne brige Tomo je tražio izlaz iz situacije u kojoj se našao.Naime on se nikada nije obazirao na hejtere,ali ovaj put njihovi komentari su ga pogodili poput vreće za udaranje koja se vratila kad on to nije očekivao i snažno ga lupila u trbuh.Međutim u svakoj tami postoji svijetla točka.Dok je gledao video svojih hejtera čitao je u komentare koji su bili uglavnom pozitivni.Njegovi fanovi stali su u njegovu obranu i štitili ga poput metalnog oklopa.Prvi put u ovih nekoliko dana Tomo se osjećao zaštićeno i voljeno.Osjećao se kao da uz svoje fanove može sve.Možda sve i nije tako crno.Ipak ovaj život je ružičasto-sive boje.Svi imamo svojih uspona i padova,ali na kraju svakog pada je važno ustati i krenuti dalje.

Karlo je još uvijek razmišljao o tome kako je mala Laura saznala da je on prankster.Nikada nije u videu pokazao lice,a na akademiji je bio previše sramežljiv da bi se družio.Zapravo niko na akademiji nije znao o čemu on točno snima i kako se zove njegov kanal.Sve što su znali je bilo da se zove Karlo i da je neki tamo šutljivac koji se s nikim ne druži.A pitali su se čime se bavi.Čak su nekada raspravljali o tome kada bi se našli vani.Imali su mnoge teorije.Neki su vjerovali da radi videe o samoranjavanju i depresiji,neki da radi parodije,neki da snima  vlogove,a neki se pak nisu opredjelili.
No njega sve to nije pogađalo.Zapravo njegov imidž tajanstvenog dečka mu je prijao.Naravno nekada bi ga pogodili ružni komentari.Al pokraj svakog ružnog komentara stajao je jedan ljep komentar koji ga je održavao na youtubu i vukao ga naprijed.

S druge strane Filomena je danima sjedila sama u svojoj sobi pitajući se je li zapravo prenaglila.Njen novi dečko koliko god joj se sviđao nije bio isti kao David.Nije joj posvećivao dovoljno pažnje,kupovao joj poklone čak je nije odveo ni na prvi službeni spoj.Dok je bila s Davidom sve je bilo drukčije.On ju je držao kao kap vode na dlanu.Stalno bi ju zvao,slao joj poruke,kupovao joj poklone,itd.
Nedostajao joj je.Al se suzdržavala od razgovora s njim jer je znala da je sve što se dogodilo njezina krivica.I tako je bilo i večeras.Dok je sjedila za laptopom pitala se gdje je David i razmišlja li o njoj.Sjetila se svih njihovih mjesečnica i godišnjica. Sjetila se kako bi ju nasmijavao kad je bila tužna.Sjetila se njegovog smijeha.Sjetila se svih sretnih trenutaka s njim.Sjetila se i boli u njegovim očima i čvrstog stiska njegive ruke prije nego što je otišla.
Dok su joj suze klizile niz obraze odlučila mu je poslati poruku.Ali je li već prekasno?

Isti SanWhere stories live. Discover now