Last

2.

Vozila sam do Layle, svoje najbolje prijateljice. Ona još nije navršila osamnaest pa nije polagala vozački. Ja sam položila prošli tjedan i pri tome sam bila poslijednja koja je polagala i  počela  voziti auto u mome društvu, izuzevši Laylu.

Stala sam ispred njene kući i zatrubila tri puta. Ona je u žurbi izletila van i pri tome su joj ispale sunčane naočale sa glave. Nasmijala sam se prizoru.

Stala je na sekundu i dala mi vremena da je odmjerim.

Nosila je trenerku i dignula je svoju kovrčavu smeđu kosu u visoki rep. Nosila je sportske tenisice. Bila je bez šminke i izgledala je PRIRODNO.

Ne znam zašto ali nešto me je oko srca zabolilo i stisnula sam volan i riječi su samo izlazile iz mene... Nisam ih željela kontrolirati.

-JA te OVAKVU ne namjeravam voziti...-rekla sam i pogledala ju ispod oka.

-Ella...-gledala me je razočarano.-Ja se ovako dobro osjećam...-rekla je tiho sa malenim osmijehom.

-Hoćeš li se dobro osjećati ići u školu sa autobusom?-rekla sam i zadovoljno se nasmijala kada se okrenula prema ulaznim vratima.

-JA stvarno ne znam zašto si takva KUČKA!!!-izderala se na mene.

Pogledala sam ju... Žalim ju jer će kasnije požaliti što je ovo rekla.

-Layla, požaliti ćeš za ovo...-rekla sam i upalila auto.

Prema školi sam vozila tiho... Zašto sam onako reagirala? Dali sam stvarno bila ljubomorna... Ahh... Moram da si priznam jednu stvar, ona je ipak ljepša od... Lucie...

Možda da joj se ispričam... Ne, neka se ona ispriča meni.

Otvorila sam prozor u autu i udisala svjež proljetni zrak... Gledala sam izlazak sunca kako se uspinje iznad jedne kuće.

Parkirala sam na školsko parkiralište, na mjestu za maturante i nasmijala se. Iz auta sam izašla sama. Uputila sam se na povijest sama...

Ubrzo sam naišla na Valerie i Briana. Valerie i Brian su bili veoma popularni, oni su bili zajedno sa mnom na samom vrhu.  Brianov tata je odvjetnik moje obitelji, a Valina mama je doktorica. Oni su veoma bogati kao i ja.

-Ell!!-uskliknula je Val i zagrlila me.

Brian mi je kimnuo.

-Ell, gdje je Layla?-upitao je Brian.

Nervoza me je prošla i zagledala sam se u daljinu. Zaustila sam, a onda začula poznati glas iza sebe i ruku na ramenu.

-Ovdje sam!!-zacvrkutala je.

-Oh...-iznenadila me je, valjda ćemo se pretvarati da se ništa nije dogodilo...

Odmjerila sam ju na trenutak i nasmijala sam se.

Djevojka koja je stajala pored mene nosila je prekrasnu haljinu koju sam joj poklonila za rođendan. Haljina je bila plava i jednostavna za bilo kakve prilike. Nosila je plave cipelice sa niskom petom. Kosu je raspustila i padala joj je preko ramena.

Izgledala je poput lutke. Kao i svaka od nas... Svaka je bila lutka, samo netko tko je tu da zaštiti ime svoje obitelji. Svaka se morala ponašati najbolje što je mogla. Svaka od nas je imala zadatak biti najbolje odgojena. To je govorila svaka majka... Što ako nemaš majku? Nema ti tko objasniti što je svijet i kako preživjeti u njemu... Nema ti tko reći kako se treba ponašati...

U tom trenutku nisam znala što će se dogoditi... Nisam mogla znati da je karma jača od svega... Nisam znala da sam pogriješila, ali ne jednom...

•••••••••••••••
A/N

Hello 😊
Nadam se da vam se početak priče sviđa...

😊😎😇
•••••••••••••••