Outsider (hrvatska verzija)

Ah, prošlost...

Svakoga nešto iz nje proganja.

Pogleda uperenog u nebo razmišljala sam o tome kako sam uopće dospijela u ovaj prljavi, odvratni London, kako sam ostala bez toplog i sigurnog doma već u svojoj sedamnaestoj godini i kako sam sada živjela kao jedan od najvećih ološa, u sićušnom, prljavom stanu, s poslom pipničarke u smrdljivom i sumljivom baru. Sve je započelo tim kobnim danom, kojeg se zapravo sjećam samo u crnoj izmaglici. Sjećam se samo kako sam se tog popodneva nakon svađe s maćehom probudila kraj nje mrtve, a ja sam bila samo u razderanoj odjeći. 

Jesam li je ubila? Ne znam. Zašto sam pobjegla? Ne znam.

Samo jedno sam tog trenutka znala. Znala samo da moram pobjeći. Pobjeći što dalje od te paklene rupe koje sam jednom nazivala domom.

Od tog dana je sada već prošlo točno tri godine, danas je bila "obljetnica". Moje čak pomalo i morbidne misli namamile su mi sarkastični osmijeh na lice. Uvijek sam se smijala svojoj nevolji.

Na trenutak sam isključila sva svoja osjetila i duboko udahnula hladan, vlažan zrak mirisa lišća u jesen. Obožavala sam dolaziti ovdje, u veličanstveni Victoria Park svakim kišnim, jesenjim danom jer ležeći na mokroj zemlji i šarenom, crvenom i žutom lišću mogla sam pošteno razmisliti o svemu što se događalo. 

Moje stanje dubokog razmišljanja i zena prekinulo je uzrujano urlanje komunalnog radnika koji se brinuo o ovom ogromnom parku. Ljutito sam uzdahnula i nevoljko se ustala, iz džepa vadeći džoint. Kada sam ga stavila u usta i zapalila ga, radnik je stao kao ukopan i počeo u mene gledati kao tele u šarena vrata, širom otvorenih ustiju.

- Šta buljiš? - rekla sam mu, potpuno svjesna da se radi o ilegalnom imigrantu koji najvjerojatnije nije razumio ni jednu riječ koju sam upravo izgovorila. Pokazala sam mu ptičicu, popravila svoju plavu kožnu jaknu koju sam pokupila u Caritasu te krenula prema izlazu, polako hodalući prema Hackney-u, ološkoj četvrti. Tamo se nalazio Ruby pub, mjesto u kojem sam bila zaposlena. Imala sam sreće te se moj mali, poprilično prljavi stan nije nalazio u toj četvrti. Moj stan se nalazio u Leytonu koji je svejedno bio poprilično blizu toj opasnoj četvrti. Ipak, tamo sam uspijela naći taj mali, mali stančić čiji je najamnina bila poprlično mala, te mi je uvijek uspijelo ostati nešto novaca sa strane nakon plačanja svih računa. Nažalost, ti bi novci najčešće otišli na hranu i travu. 

Pušeći džoint i polako ulazeći u stanje laganog transa, hodala sam ulicama Londona koje su, što sam se više približavala Hackneyu, postajale sve tamnije i uže. Polako je padala noć, a vjerujte mi, ne želite tumarati ulicama Hackneya poslije sumraka.

Ušla sam na stražnja vrata lokala i zaključala ih. Kada sam prošla kraj nekoliko tornjeva kutija punih raznih pića, došla sam do ormarića u kojima sam odlagala svoje stvari. Kraj ormarića, na starom stolcu sjedila je Frankie. Njezina duga plava kosa, nekako djetinjasto lice i plave oči, uništila je droga. Izgledala je jako mršavo i bolesno, ali izgleda da nikoga niej bila briga za to. Upravo je pušila cigaretu, a kraj nje na stoliću su stajale boca piva i pribor za fiksanje. Činilo se kao da je u sedmom nebu, smijala se od uha do uha.

- Zar opet? Tko se brine o baru? - upitala sam je zakolutavši očima. Otvorila sam ormarić i u njega odložila staru i već isfuranu crnu, kožnatu torbicu, svoju plavu jaknu i iz njega uzela pregaču. Dok sam je vezala, Frankie se počela smijat. Ljutito sam uzdahnula, uzela joj cigaretu iz usta i povukla dim. Gledala je u mene kao da sam Isus.

- Willow, otkud ti? - upitala je širom otvorenih usta.

- Nije bitno. - pružila sam joj njezinu cigaretu i ona se obradovala kao malo dijete. - Možeš ić doma sad. - zbunjeno me pogledala i otpila malo pive.

- Ne, ostat ću tu. - sarkastično sam se nasmijala i uputila prema vratima koja su vodila u prednji dio bara. Kada sam otvorila vrata, ošinuo me zrak težak od dima cigareta, prigušena svijetla i pijana dernjava.

- Okej, happy hour je gotov. - znala sam da muškarci koji ovdje dolaze nemaju puno para pa uvijek koriste priliku da uzmu nešto sa police ili da si natoče frišku čašu pive čim Frankie ode iza. Iskreno, mene za to nije bilo briga. Ide na dušu šefa i Frankie, a ne na moju.

Večer je prolazila mirno. Došlo je do nekoliko nesporazuma, ali nije bilo tučnjava. Mrzim kad dođe do tučnjave, onda se ja moram mješati i zaustavljati ih kako nebi polomili polovicu bara. Danas je ionako bio ponedjeljak pa i nije bilo previše ljudi te sam u miru mogla oprati čaše koje su još ostale od subote.

U jednom trenutku do mene je došao neki muškarac srednjih godina, debel i mastan, u jednoj od onih odvratnih bijelih majci, potkušulji sa debelim zlatnim lancom oko vrata. Počeo mi se nabacivat iako mi stvarno nije bilo do toga. Svaki put kad bi mi dao kompliment, ja bih ga samo odbrusila. Znala sam da samo hoće malo neformalnog seksa u WC-u, ali ja nisam takav tip cure. Nije prestajao, a u jednom trenutku čak je postao i nasilan. Ispod šanka se nalazila bejzbolska palica i ako je trebalo, nije mi bio problem upotrijebiti je. Kada je krenuo zamahnuti rukom prema meni, vrijeme se zamrznulo. Brzo sam počela izvlačiti palicu ispod šanka, no njegovu ruku je netko zaustavio.

Nikad ga prije nisam ovdje vidjela. Tko je to?

NAPOMENA

Kids, don't do drugs!