Jeste li se ikada pitali kako je to nekoga voljeti? Kakav je to zapravo osjecaj.. Ja mislim da sam ga jednom osjetila u snovima, samo mozda jednom i to je bila iluzija. Nikada nisam imala duboke osjecaje prema nekome, mozda je to i logicno. Osobe koje sam privlacila nisu bile takve da bi u meni probudile takve osjecaje. A kako bih ih i mogla osudivati kad sam i ja bila takva. No to je posljedica iz djetinjstva, velika posljedica. Bila sam jako strastvena prema umjetnosti u djetinjstvu i prema svemu sto sam radila. Znam jer sam to toliko duboko proživljavala i osjecala sam kako i ljudi to primjecuju. Svi su mi bili zavidni na tome i govorili su mi da sam posve na svoju majku. Bila sam ona plava, rumena djevojcica koja je jednostavno zivot zivjela punim plucima. No pomalo kad sam odrastala osjetila sam neki nedostatak koji je bio vise nego dovoljan da unisti onaj dasak mladosti u mom zivotu. Pa tada to nisam shvacala, ali se jednostavno sve pocelo mjenjati. Moja majka oboljela je od okrutnog gubitka pamcenja sto se naziva "kratkotrajna amnezija". Iznova bi je svako jutro moralo upoznavati s ljudima i mjestom na kojem se nalazila. Tesko je bilo znati kad se probudis ujutro i shvatis da si izgubio 9 mjeseci svoga zivota. No to je jednostavno bilo tako. Moj otac to vise nije mogao izdrzavati i dosao je taj dan kad je sve puklo i on je otisao. Tada mi je bilo 16 godina. Bile smo samo majka i ja. Svakoga jutro, sve iznova i tako 365 dana u godini. No nije ni to trajalo dugo. Ubrzo sam se i ja razboljela i zavrsila na psihorehabilitaciji. Od toga dana moja majka je prepustena jednoj gospodi koju je placala njena tetka. Nisam je vise vidala niti su mi to dopustali, a ne mogu reci da nisu imali razloga za to. U to vrijeme sam prozivljavala tako teske trenutke da je to nezamislivo, mislim od kojih bi normalan čovjek već bio u komi. Rezala bih se tri puta tjedno i ne toliko rizicno kako bi mogla ostati na zivotu. Sigurna sam da ljudi ne bi mogli izdrzavati ali za mene nije bilo cudo. Napokon nakon 3 godine sam se pocela opravljati. Postajala sam stabilnija osoba i mogla sam vidjeti kako posljedice pomalo nestaju. Izbjelili su svi oni losi trenutci u mom zivotu i pocela sam upoznavati tu neku drugaciju, zabavniju stranu zivota. Ljudi su me prihvacali u drustvu i ja sam se znatno mjenjala. Kao da je umrla ona stara "ja" i kao da se drugi duh preselio u mene. Možda ni tada nisam bila na pravom putu. Mogu reci da sam isla iz krajnosti u krajnost. Pocelo je tada opijanje i oni kasni vecernji izlasci koji bi zavrsavali naravno u zaboravu dok sam se budila u nekom klubu. I tako su se tu pocele upletati i neke ovisnosti poput alkohola i droge. Naravno samo sto ovaj put nisam bila svjesna toga jer zamislite kao da me imao tko upozoriti. Vladala je u tom svijetu sodoma i gomora. Ovoga puta sam zivjela na svoj nacin, vjerovatno najgori koji postoji. Bila sam slavna medu ljudima jer sam uvijek bila ona koja je slala vibracije u drustvo i koja se znala posteno zabaviti. A znate koje lose stvari bi to sve ukljucivalo. U ovom zlu nije bilo dobra. Jer sam svoj zivot osudila na propast. I tako je to bilo i te veceri. Bog kao da se razgnjevio na sve i nije me vise nitko mogao spasiti. Tu vecer, moj zivot pretvorio se u ono sto sam od pocetka trebala spoznati, gore od svake nocne more, gore od svake ljudske boli. Bila sam kao mrlja zakopana na leptirovim krilima. Te dusevne boli nisu se mogle opisati, svakoga jutra bi se budila kraj svoga tijela koje je bilo prikovano na bolesnicki krevet i koliko sam god nastojala tu osobu pomaknuti ne bi se budila. Nisam imala snage, hodala sam kroz guzvu i vidjela da me nitko ne primjecuje. Svi su bili u tom nekom svom svijetu gdje jednostavno ja nisam postojala. Shvatila sam tada neke stvari. Nitko nije ni dosao posjetiti tu osobu, nikoga dugo vremena nisam ni vidjela kraj svog bolesnickoga stola, zamislite nikoga. Sve do jednoga dana..
Taj neki covjek crne kose stajao je i drzao me za ruku, i nista mi nije bilo jasno sve dok nije izrekao nesto sto je zacijelo bilo nezamislivo zbunjujuće i posve nejasno.
YOU ARE READING
Something new
Fanfiction"Have you ever wondered how the universe might be small, perhaps too small for people like us. Our love simply reduced it, simply filled it and it became warmer." ~Mr. Styles~
