Nekada odlučim da ti više neću pisati stihe
zapalim napisane tužbalice tvome srcu
Izgovorim tvoje ime uz mržnju i riječi tihe
I krenem čvrsto putem tvoga zaborava.
Nekada odlučim da te više ne želim
Ni tvoje upaljene obraze ni tvoje usne
Odlučim da nisi vrijedna da te više volim
I krenem čvrsto putem tvoga zaborava.
Ponekad uspijem da mislim o nekoj drugoj
Pustim je da mi grize vrat, kožu grebe
Dozvolim joj da zaviri u moje srce
A u njemu ne uspijem sakriti tebe.
Onda shvatim kako uzalud se trudim
Put tvog zaborava uvijek završi tako brzo
Što te volim prestanem sam sebe da kudim
Pa ti stihe počnem pisati iznova.
