Davina & Tristan

POGLAVLJE 5

Davina's POV

- Pizza je gotova!!!- vrisnuo je Gavin preplašivši nas obje. Ja sam poskočila i u trenu izgovorila- IDIOTE !!!- kad sam shvatila šta sam rekla odmah sam se ispričala - izvini jednostavno si me uplašio i predivno vam miriše ta rukotvorina hahaha

-Sve u redu Div, pizza je na vrijeme gotova tako da dijelimo pitu.-namigne i od prema kuhinji

- Div jesi u redu? -upita me tiho Nat.

-Sve je u redu. Hajdemo dok nam nisu cijelu pizzu pojeli- namignem.

Jeli smo u tišini. Bila je to ugodna tišina. Svi smo mrmljali od oduševljena i punih trbuha. Taman kada sam posegnula po zadnji dio pite zazvonilo je zvono na vratima.

- Ja ću.- izgovori Gavin.

Pogledam u Tristana i vidim da se guši u mojoj piti. Drago mi je da mu se sviđa, čak se i u sebi nasmiješim zbog toga. Iako osjećam naboj prema njemu, moram se smiriti. Čujemo Gavina kako tihim ali hladnim glasom nekome govori da ode i nikad se ne vrati ovamo. Odjednom Tristan naglo skoči i krene prema vratima i tada počne urnebes. Psovke, moljenje, izvikivanje oproštaja.

- Odlazi, TI SI ZA MENE MRTVA, DALI TI JE TO JASNO?- čujem glasno njegovo pitanje. Nat i ja se samo pogledamo na šta mi šapne- njegova mama.

Čujem da žena plače- Molim te sine, znaš da te volim! I tebe i Mary i Simonea isto. Pa vi ste moja djeca.

- DA nas voliš ne bi nas nikad ostavila! Sad mi se gubi sa očiju, dok nisam napravio nešto za što ću se kajati do kraja života.

Čujem da su se vrata da treskom zatvorila i čujem glasove koji idu prema kuhinji. Za to vrijeme Nat i ja nismo ni riječi progovorile. Tristan je uletio u kuhinju i oborio sve čaše koje su se nalazile na stolu. Kada je se domogao kuhinjskog ormarića i izvukao bocu vodke. Odvrnuo je bocu podigao je u zrak i rekao- Za sve žene koje su kurve! - Nat i ja smo samo u šoku gledale, dok nam je Gavin očima i rukama signalizirao da ništa ne govorimo.

- Moje dame imam spoj sa prijateljicom. Ćao! - odnio je bocu sa sobom. prvo sam pomislila da je lud nazvati majku kurvom i onda otići na sastanak sa "prijateljicom". Kada su još jedna vrata zalupila, Gavin je sjedajući izdahnuo; -Bit će ovo duga noć-

- Kako to misliš? -upita ga Nat.

- Pa, njegova Prijateljica je zapravo njegova boksačka vreća. Prvo će stući onu bocu što je odnio. Onda će udarati vreću dok mu zglobovi na rukama ne iskrvare i ogule se do kosti i kasnije će doći po još alkohola.-ušutio je.

Ja sam u šoku šutila i mislila, ma ne znam šta sam mislila. Nemam pojma šta se dešava. Znam samo da je njegova majka napustila njegovu obitelj zbog Alexovog tate.

- Želite li ostati da vidite kako će se odvijati radnja? -pogledao je u mene i rekao- Ne brini neće izaći iz podruma još najmanje 3 4 sata, tako da ne brini. - nesigurno sam se nasmiješila iako mi se srce lomilo zbog Tristana i njegove majke. jer znam koliko imam odličan odnos sa svojom mamom.

- U redu. Ne brini zbog mene. Ja....pomalo sam zabrinuta za njega.? -nisam znala jeli mi to izjava ili pitanje.

- Vjerovatno neće biti dobro sljedećih mjesec dana, ali i to će proći.- Gavin se je jednostavno prebacio na drugu temu; -moje dame jeste li za film?

-Jesmo, samo neki smiješni molim te! -Nat se oglasi. Cijelo vrijeme je šutjela jer je vjerovatno šokirana kao i ja. Smjestili smo se u boravku. Ja sam skinula papuče i legla na dvosjed dok su Gavin i Natalie ležali na trosjedu. U jednom trenutku sam zaspala, osjetila sam da me je netko pokrio. Odjednom su vrata zalupila i ja sam se probudila. Pogledam uokolo i vidim da je pola 3 ujutro. Jebeno sam zaspala! Vidim svjetlo u kuhinji i jednostavno znam da je tamo. Kao da me neka nevidljiva ruka povela prema kuhinji stajala sam na vratima i imala šta vidjeti. Tristan okrenut mi leđima, samo u donjem dijelu crne trenirke. Pogledam gore i vidim da poteže novu bocu vodke, krv mu kaplje sa zglobova. Nije primjetio da sam tu i čim sam to pomislila on progovori.

- Šta hoćeš? - upita tužnim glasom i nastavi ali pričajući sam sa sobom.- Pitam se jel joj se sviđam? Ili će me i ona ostaviti kao moja majka. -srce mi se slomilo. Pogleda u mene i podigne bocu- Živjela i strusi trećinu boce. Fuj. Približim mu se.

-Tristane, trebaš leći.

-Da? Jel ćeš i ti sa mnom? - smije se kao da maloprije nije bio tužan. Otmem mu flašu i bacim je u smeće.

-Hajde, povučem ga za ruku i ni sama ne znam kako ali završili smo na podu. Naravno kao kliše on je završio na meni. Glavom zakopanom u moj vrat. Osjećala sam se napetom. Nikad nisam bila u ovoj situaciji.

-Predivno mirišeš- prošaputa mi, moram biti iskrena njemu bazdi od alkohola-

- Tristne ustani.

-Neka nas ovako malo. -poljubi me u vrat

- Tristane....- moje su riječi zamrle kada me je poljubio. Onako pravo, muški. Ja sam se pogubila. Nisam znala šta da napravim. Na jednu stranu imam jake osjećaje za njega, ja znam da sam već zaljubljena u njega. A sa druge strane ne želim mu biti samo recka na uzglavlju kreveta, da ne računamo moju "iskusnost". Nisam bila ni svjesna ali već smo bili u njegovoj sobi.

- Ja mislim....- opet sam prekinuta poljubcem. Mrmljao je nešto. Nisam ga uopće razumjela. Odjednom je stao i pogledao me u oči.

- Davina, sviđaš mi se. Jako. Jako. Do neba. Imam osjećaje za tebe. Kada me pogledaš u oči, osjećam se ranjivim, ogoljenim. Osjećam se sjajno, jer nakon godina lutanja imam osjećaj da sam našao utočište. To si ti! Moje utočište. i želim ovo- nasmješi se . Seks i sve ostalo. Osjećala sam se na sedmom nebu.

-I ako je ti se bar imalo sviđam, želim da ostaneš spavati kod mene, ali samo spavati. I da mi previješ ruke. Gavin je rekao da mi treba medicinska sestra... ti...ja... hoćeš? -upitao me je a ja sam ove večeri doživila novi šok nisam bila sigurna u svoj glas pa sam samo klimnula glavom.

Odvela sam ga u kupaonicu i oprezno mu oprala zglobove medicinskim alkoholom. Imao je zaista velike šake. Lijepe. Prave, muške. Siknuo je kada sam mu polila alkohol po ranjenim zglobovima.

-Polako, proći će za koji trenutak.- vidjela sam da se ljulja i da će skoro biti gotov zaspati. Smjestila sam ga u krevet i taman sam krenula se okrenuti kada me je uhvatio za ruku.

- Hoćeš li spavati pored mene? -prošaputao je.

- NE mogu.

-Zašto?

- Možeš li mi reći da me nećeš povrijediti? Možeš li mi reći da ćeš se sutra svega sjećati? Možeš li?

- Mala, ne mogu ti obećati ništa, ali mogu ti reći da sve što sam rekao rekao sam iz srca. Ako misliš da nema ničega među nama u redu. Znao sam da ćeš otići kao svi.- legao je.

Nisam imala pojma šta da radim. Srce me vuče njemu razum vratima. Ipak odlučila sam poslušati srce. ONO nikad nije pogriješilo. Ležao je meni okrenut leđima. Skinula sam papuče, hlače i legla pored njega. Činilo mi se ispravnim zagrliti ga. Kada sam ga zagrlila sa leđa, uzdahnuo je uzeo moje ruke obje poljubio i tako zaspao.

Nakon nekog vremena i ja sam zaspala.

TRRRR novo poglavlje. Tristanov pogled ćete dobiti u sljedećem poglavlju. Nadam se uskoro. Možda ćete se naljutiti što sam tu stala ali želim da priče ide svojim tokom. puse :*

<3 <3