K•U•L•T

Prvi dio😉

Život daje mnogo izbora, ali ja sam izabrao onaj koji sam smatrao najboljim za sebe. Ne mogu više sjediti u tami svoje sobe. Sada se samo želim osloboditi ovog "doma" koji je odavno postao zatvor. Već sam bio spreman za bijeg,ali u tom trenutku majka je ušla u sobu. Stajala je i gledala me, kao da je predosjećala da odlazim. Nisam ju imao hrabrosti pogledati u oči.
"Večera je na stolu ako si gladan." reče i izađe iz sobe. Tog dana mi nije bilo ni do čeg osim do odlaska. Prijatelj mi je pričao o nekoj sekti koja se dešava u našem gradu i da će se pridružiti. Uradit će to iz zabave. Zvučalo je primamljivo, pa sam odlučio ići s njim. Iskrao sam se iz kuće dok su spavali. Čekao me je u blizini.
"Bojiš se, a?"pitao me je.
"Ko? Ja? Ma daaj Darko znaš mene."
Glumio sam hrabrog i neustrašivog prijatelja,a zapravo mi je malo falilo da pobjegnem. Došli smo u neku zabačenu ulicu. Nigdje nije bilo žive duše. Hodao sam s rukama u džepovima slušajući Darka kako priča o sekti kojoj se pridružujemo.
"Znaš,čuo sam da rade čudne stvari. Nemoj se uplašiti kada vidiš nešto neobično." objašnjavao je Darko.
"Uredu, ali nisam siguran da bismo se smjeli uvaliti u to. Ipak je to ozbiljna stvar."
"Ma ne mogu nam ništa. Zezat ćemo se."
Došli smo pred neku ogromnu kuću. Izgledala je jezivo s vana. Krenuo sam da otvorim vrata, ali me jedan od čuvara uhvatio za ruku. U tom mi se trenutku sledila krv u žilama.
"Šta radite ovdje?"upitao nas je.
Ja nisam mogao ni riječi progovoriti.
"Čuli smo da se ovdje održava neka sekta. Želimo da se pridružimo."rekao je Darko isprekidanim glasom. Čuvar nas opet pogleda i otvori ohrđala vrata koja su zvučala kao nečiji vrisak. Ušli smo u tamnu prostoriju prepunu jezivih stvari. Na lusterima su visile lobanje. Čitavo vrijeme sam razmišljao o njima i pitao se da li su prave. Nastavili smo hodati dugim hodnicima. Imao sam osjećaj da više nikada nećemo vidjeti svijetlo dana. Vodio nas je neumorno otvarajući vrata koja više nisam mogao ni prebrojati. Već smo bili umorni i preplašeni od svega što smo vidjeli u toj kući. Već nakon par minuta hoda začuo sam zvukove ljudi koji su ponavljali nešto. Kako smo se približavali postajali su sve neprijatniji i oštriji. Došli smo pred velika vrata, nešto kao ulaz u halu. Čuvar stade ispred nas.
"Kada uđete više nema povratka!"
U tom sam trenutku poželio pobjeći iz te kuće i nikad se ne vratiti. Tada sam shvatio ozbiljnost situacije u kojoj smo se našli. Sve je to izgledalo dobro dok smo pričali, ali tek sada vidim koliko je teško pretvoriti riječi u djela.I Darko je bio uplašen, ali još uvijek zaluđen planom. Bez mnogo samopouzdanja odgovorio je:
"Dobro."
Otvorio je vrata i pustio nas da uđemo. Bili smo prestrašeni prizorom koji smo vidjeli. Preko 50 ljudi se okupilo u krug oko neke statue. Prestali su sa obredom kada su ugledali nas na vratima.
"Šta žele?"upitao je čovjek koji je sjedio pored statue. Poslije smo saznali da im je to vođa.
"Žele se pridružiti"odgovorio je čuvar zadovoljnog lica sto nas posjeduje.
"Oh,pa to je sjajno. Braćo i sestre,pozdravimo naše nove članove!"
Nagnuli su se naprijed izgovarajući neke čudne riječi koje nisam razumio. Zatim nas je čuvar povukao za ruke i nastavio hodati hodnicima sličnim onim od ranije. Otvorio je vrata iza kojih se nalazila tamna i zapuštena prostorija.
"Ovo je vaša soba od sad." gurnuo nas je unutra i zalupio vratima.Čuo sam kako zaključava prostoriju. Potrčao sam do vrata da ih otvorim, ali već su bila zaključana. Počeo sam paničiti i okrivljivati Darka.
"Ti si kriv za sve! Nećemo nikad izaći odavde. Znao sam da nismo smjeli ulaziti!!" vikao sam prepun bijesa i straha.
"Jel ti to mene optužuješ za sve?? Zašto si krenuo ako se plašiš,curice?"
"Pogriješili smo, znam. Nisi ti jedini kriv. Ja sam trebao sam odustati od plana."
Shvatio sam da ne mogu nista promijeniti svađom. Sjeo sam u kut te "sobe" i razmišljao o svemu sto smo učinili. Misli mi prekide nečiji težak uzdah iz neosvjetljenog dijela sobe. Pomislio sam da je neki stražar ili neko od "njih". Polako sam prišao i ugledao osobu kako leži zamotana u deku i uplašeno gleda u mene. Bila je to djevojka.
"Nemojte me ubiti, molim vas!!"
"Ne plaši se nećemo ti ništa. Šta ti radiš ovdje?" upitao sam pokušavajući ne preplašiti ju.
"Ja sam Mia. U sekti sam već šest mjeseci. Pridružila sam se samovoljno, ali me sada drže u zatočeništvu. Morate pobjeći odavde. Odmah! I prema meni su isprva bili dobri ali poslije su me mučili. Tražili su da ubijam životinje i donosim njima. Njihovu bi krv mješali sa krvlju članova sekte i prosipali po statui vraga. Zatim su palili krzna i davali nam da ih jedemo u čast vragu. Užasno je sta sve rade.Sada me žele ubiti. A i vas će isto ako ostanete." ispričala nam je.
"Ko su oni uopće?"pitao ju je Darko. Mislio sam da već zna sve o njima, ali on zapravo nema pojma u sta se uvalio.
"Ne znam tačno, ali znam da se svaki mjesec okupljaju tu i rade ritual posvećen vragu. Svoje žrtve drže zatočene ovdje. Jasno vam je da ste i vi sada jedni od tih žrtava koje će ubiti na vrhuncu rituala." odgovorila je uplašeno.
"Moramo odmah smisliti plan za bijeg. Ne želim da postanemo vragova užina!"
"Ja vam mogu pomoći. Znam sve prolaze i raspored čuvara." predložila nam je.