Say Something (short story about Niall Horan)

Sve što je na planeti zemlji ima svoj početak, ali i svoj kraj.. Tako je i sa nama ljudima. Zašto živimo, ako ćemo umrijeti.. Zašto volimo, ako ćemo zamrzjeti.. Zašto spavamo, ako ćemo se probuditi.. Zašto zarađujemo novac, ako ćemo ga potrošiti.. Zašo, zašto? Ne zapitkuj, već živi.. Radi život.. Uživaj.. Jednom ostat ćeš bez osobe pokraj sebe, bez nade, bez volje za životom. Ne daj da ti to neko pokvari. Kao što su meni.. Mlada,u postelji sa nepoznatim ljudima, u bolničkoj piđami, sa infuzijom zakačenom iznad moje glave i koncima po mom tjelu.. Probudila sam se nakon dugotrajne operacije.. Jedva sam se sjetila šta se desilo, i kako. Kako baš ja da sam ta osoba kojoj se to može desti.. Odjednom upalio se tv.. Mali tv na kraju sobe.. Jedva sam ga vidjela. Bile su to najnovije vijesti.

Mlada djevojka, plave kose i u finom ženskom odjelu, sjedila je za svojim stolom onako fino našminkana. "Dragi gledaoci, gledate najnovije vjesti iz područja Europe.." Nikada nisam voljela gledati vjesti, sem kada znam da ću ja biti na njima ili da se nešto veže za moju zemlju.. Sada se nalazim u Londonu, zapravo u bolnici.. Došla sam u posjetu svom momku, iz daleke Bosne i Hercegovine.. No, moje razmišljanje o mojoj Bosnici i svojoj familiji u njoj prekinula je spikerica.. Znate ona djevojka sa vijesti.. "Djevojka, poznatog pjevaća Niall-a Horan-a umjesto u posjetu svome momku završila je u bolničkoj postelji". Ne mogu da vjerujem, ja sam na vijestima. Da ja sam djevojka najpoznatijeg momka iz grupe One Direction.. Ali, zašto moram biti na vjestima. Ne vjerujem da sam toliko bitna.. "Hannah Cupan, 20 nakon dugačkog boravka u Bosni i Hercegovini i očekivanja tog dana kada će se najpoznatija turneja završiti da bi vidjela svog momka, završila je u bolničkoj postelji.. Upravo sada se nalazim ispred bolnice u kojoj leži i očekujemo najnovije vijesti, sve što znamo jeste da je Hannah uredu i da je operacija dobro prošla.. No, uvijek mora imati nešto što će te rastužiti u dobroj vijesti.. Hannah je ostalo još par godina života.. Otkrili su joj rak, a znamo da za rak nema ljeka.." Odjednom uletila je jedna sestra i isključila vijesti. Suze su mi počele.. Sestra mi je prišla.. Nisam je dobro vidjela, jedino što sam skontala jeste da je visoka i da ima svoju uniformu. Polahko me je upitala "Hannah. Mislim, gospođice Hannah jeste li uredu? Boli li vas šta? Koliko vidite prstiju? Čujete li me? Vidite li me?" Tako pitanja u jednoj minuti i njena zabrinutost malo me je oraspoložila.. Nasmijala sam se.. Vjerovatno je bila nova i jako je uznemirena.. No ona je nastavila svoje.. "Uh izvinjavam se, smetam li vam, želite li nešto, jeste gladni?.." Pokušavala sam je nekoliko puta zaustavit no nisam mogla.. Ali imao je i ko.

Niall je bio ispred vrata, daleko od moga kreveta.. Zamolio je sestru da izađe da nas ostavi same.. Polahko je koračao do moga kreveta na kraju sobe.. Svaki korak bliže meni bolje sam vidjela Niall-a.. Ovakvog ga nisam vidjela nikada.. Oči su bile kao dvije crvene jabuke, podočnjaci do poda i ruke pune modrica.. Šta mu je bilo.. Što je takav.. Zadnji korak malo duže je trajao. Pogled mu nije bio usmjeren prema meni.. Odmah sam znala da je on nešto pogriješio.. Suza.. Suza je krenula niz njegovo lice.. Teško je podignuo glavu.. Nije se mogao suzdržat i zagrlio me je.. Uzvratila sam zagrljaj, ali i osjetila ženski parfem. Christina Aguliera - By Night.. Parfem zbog kojeg mi se uvijek zanesvjesta i zaboli me glava.. No ovaj put je bilo drugačije, umjesto bola sjetila sam se svega.. Te strašne noći i razloga dolaska u ovu bolnicu.. Odgurnula sam Niall-a od sebe i vratila se u svoj ležeći položaj i zatvorila oči.. Jako tiho sam rekla Niall-u da me dobro sluša i na kraju kaže da li sam upravu.. Započela sam..

Nakon 3,5 mjeseca tugovanja i očekivanja dana kada ćeš u London se vratiti, nakon svega što sam samo kući prošla došla sam da te vidim.. Duga noć, let mi je bio oko 2 sata poslijeponoći.. Sva sretna što idem od svojih i sva sretna što ću te vidjeti sjela sam u avion i poletjela.. Nije bio dug let kada nešto jedva čekaš.. Barem je kod mene tako.. Znao si da dolazim.. Sve je bilo ok.. Zvučao si sretan.. Trebao si doći po mene, ali mislila sam da si zaspao. Umoran si.. Da. Kako ne bi bio.. Taksi me pred stan doveo, svjetlo je bilo upaljeno.. Lift nije radio.. Sama sam se penjala do 7 sprata sa dva kofera. Nije mi bilo teško, čak sam išla kao avion samo da te vidim.. Kljuć sam naravno zaboravila kod kuće ili sam ga u kofer strpala. Morala sam kucati.. Nakon 2-3 puta kucanja i zvonjena pokušala sam sama ući.. Vrata su bila otključana.. Ne bi me ni čudilo ipak si ti bio moja mala ribica, koja zaboravlja sve nakon 2 sekunde.. Voljela sam te pravo.. Nisam se ljutila nakon svih pijanih noći, nakon svih uvreda, nakon svađa i svega. Tiho ulazim u kuću. Svjetlo u hodniku je bilo izgašeno, u dnevnom boravku stojale su dvije kutije pice.. Sve prazno.. Žderonja moj najdraži.. Dvije čaše, vino. Kao da je neko bio sa tobom.. Možda neki drug.. Harry ili neko iz benda.. Ne znam.. Nisam se zadržavala.. Krenula sam prema sobi.. Sporo kao puž, tiho kao lopov.. Samo da te ne probudim, spavanko moj.. Zar te itko može tako voljeti kao ja. Ne vjerujem. Dolazim i do te sobe.. Nikada nisam imala leptiriće u stomaku.. Nikada nisam bila tako uzbuđena.. Uhvatila sa šteku od vrata koja su nas razdvajala.. Polahko otvaranje i tihi škriput vrata.. Dušo moja, da te ne probudim.. Prozor ti je bio otvoren, i nagli propuh pomilovao mi je lice i miris parfema.. Ženskog parfema.. Christina Aguliera - By Night.. Jak parfem.. Znaš i sam da mi poslije njega se vrti i boli me glava.. Otvorim vrata do kraja.. Ostavljam nježno torbu i tražim prekidač da upalim svjetlo. Prvo sam razmislila koji put hoću li ga upalit.. Hoćeš li se prepasti.. No ipak upalila sam.. Upalila sam ga zatvorenih očiju.. Da bi meni bilo bolje iznanađenje.. I da.. Bilo je iznanađenje.. Jako odvratno iznanađenje.