Jesam li pogriješila?

2. DIO

Naravno... Ko i svakoga jutra budim se u pet ujutro da bi se spremila za bus. Ponekad bi stvarno htjela imati malo mira da mogu spavati do podneva, ali u mojoj kući to nije moguće. Sredila sam se za školu u 10 minuta i krenula...

"Kako simptomi Paulaaaa??"- Maya me napala od ranoga jutra.
" Hahaha Mayo smiri duhove dobro sam i ja i simptomi" - rekla sam nasmijano. Uvijek dijelimo svoje najmračnije tajne a njena je ta da ima snažnu moć telekineze. Ušle smo u razred. Imali smo satove kemije u laboratoriju. Naravno, ja i Maya smo odmah bile volonterke da donesemo sav pribor. Donesle smo plamenike, šibice, epruvete te tvari koje smo mislili paliti. U našoj grupi bili su i Rex i Lucifer pa mi je bilo pomalo nelagodno radit s njima jer od kad su stigli ponašali su se grozno prema svima, a pogotovo prema meni. U našoj je grupi bio još i Austin..On ja i Maya smo frendovi od malih nogu. Svo troje imamo neku posebnu moć pa tako je njegova telepatija i super brzina..zvuči kao klasična moć superjunaka al mi NISMO super junaci. Radili smo na pokusu s plamenicima kad začujem jaku eksploziju. Eksplodirale su nam tvari korištene tijekom pokusa te je vatra posvuda. Blokira nam je izlaz. Moja vučja strana izlazi na vidjelo i to vrlo brzo jer naravno...vukovi se boje vatre. Ne mogu se kontrolirati te mi oči ponovo požute. Izbacim zube te glasno režim, ne svjesna kako su i ostali zarobljeni u istoj prostoriji kao i ja. Bliži se moja prva transformacija pa mi je i tako vučja strana jača.

"Austine... Trči po pomoć! Odma!" - za urla Maya. Ja se ne kontrolirano tresem te vidim Lucifera i Rexa kako su u kutu te ne znam dali mi se to samo čini zbog vatre, ali su i njihove oči žute. Oni gledaju ravno u mene a ja ravno u njih. Austin se ubrzo vratio sa aparatom za gašenje požara. Sve se ugasilo a mi smo istrčali. Sat kasnije mogli smo se vratit na nastavu, a vatra je bila u potpunosti ugašena. Šetala sam hodnikom tražeći svoju učionicu dok osjetim kako me netko naglo pritisnuo uz zid. Kad sam pokušala pomaknut ruke shvatila sam da sam u potpunosti svladana i da se ne mogu pomaknuti. Bio je to Lucifer. Nisam mogla vjerovati, gledala sam ga ravno u oči. To je ionako bilo jedino što sam mogla.
" Znam što si ti...mala.." - šapnuo mi je u uho i ja sam se naježila. Oči su mu na moment požutjele i znala sam da je i on kao ja... Pustio me i nastavio hodati niz hodnik dok su kroz mene prolazili trnci.