/#1/ Zasluženi OPROST - prva knjiga Serijala OPROST

[DRUGI DIO] // Poglavlje 21 // - Zapravo, imam!

***

Pozdrav moji predivni ljudi :)

Nisam imala blagog pojma da Vas ima toliko koji jedva čekate nastavak ove priče. ^^

Hvala Vam svima na divnim porukama. ^^

Koncept drugog dijela je bio napravljen davno, ali je nažalost promijenjen. Tako da se odužilo i izbacivanje nastavka. Ali, evo konačno je tu. :)

Nadam se da  ćete s uživanjem čitati 'dugoočekivani' nastavak. 

p.s. Nadam se da to nije zvučalo prepompezno. xD

Pišite komentare, šerujte priču i, naravno, ako Vam se sviđa, znate šta treba da uradite. ;)

***

"Ljubav nas nikada ne napušta. Ona je uvijek tu. Mi smo ti koji zaboravljamo na nju."

ELISABETH

Možete li i vi da osjetite trenutak kada vas nečije oči gledaju. Ne u smislu procjene vašeg izgleda, vaše figure. Ne. Mada, vjerovatno biste trebali biti u mogućnosti i to da osjetite. Ali govorim o onom dubljem i čišćem smislu prodiranja pogledom u vašu dušu, čak i ako su vaše oči čvrsto zatvorene. Možete li osjetiti? Jeste li nekada osjetili? Ja, recimo, nisam nikad. Zapravo, to je mala laž. Nisam nikad, do posljednjih šest mjeseci.

Zapravo, to je malo prebrzo. Vratimo se malo unazad. Malo?! Uh, malo je blago rečeno. Vratimo se nekih dvije godine unazad.

Vjerovatno, vam je poznat onaj period kada sam zbog psihomanijaka morala da se odreknem zgodnog profesora. Pa, to je bio priličan peh. Obično je u nekoj bajci drugačije. Znate, zgodni princ, u mom slučaju professor, spase zarobljenu princezu, u mom slučaju mene, i onda, po običaju, žive sretno do kraja života.

Pa...to se baš i nije desio. U mom slučaju, naravno.

Zašto se nije desilo?!

Pa to je malo komplikovanije odgonetnuti. Ne teško, koliko komplikovano. Objasniću, obećavam.

Naime, desio se splet, recimo, NIMALO očekivanih okolnosti. Lakše će mi biti ako napravim spisak pa tek onda dam dodatno objašnjenje. Kako smješno. U posljednje vrijeme, jedino me detaljni spiskovi stvari koje trebam uraditi, još uvijek drže mentalno u komadu.

No, dobro. Ovako.

Prva stvar. Moja predivna majka se vratila 'mom starom'. Znate, ona žena koju je 'moj stari' nazvao kujom. Eh, da, upravo ta. Objašnjenje, zašto se vratila?! Nema ga. Nikad nam ga nije dala. Niti meni, niti svojoj rođenoj majci. Jednostavno je uzela Kaala i otišla. Naravno, da baka nije ni pomišljala da preispituje njene razloge. 'To je njen život.', bilo je sve što je rekla. I na tome se završilo. Uglavnom.

Ja sam uglavnom pokušavala ostati ravnodušna. Stvarno jesam. Ali, u dubini duše sam svim silama počinjala da se opirem porivima mržnje prema toj ženi. Ipak, dala mi je život. Cijeli moj život je bila uz mene. I, koliko god puta premotavala cijeli tok svog dotadašnjeg života, nije postojao nijedan konstruktivan, niti logičan razlog, koji bi je ikada mogao natjerati na nešto takvo. Ali, eto, ipak je uspjela nekako, s nekog vražijeg mjesta izvući nešto logično, što ju je vratilo 'mom predragom ocu'. Isuse, i dalje zvuči kao hrpa govana, čak i dok je samo zamišljeno u mojoj glavi.

Još uvijek ne znam jesam li se uspjela oduprijeti onom porivu mržnje. Ali, barem više ne mislim na to. Odnosno, pokušavam, kao što vidite.

Druga stvar. Harvey se nekako spetljala sa Drakeovim bratom, Damonom. Ne pitajte kako. Nisam ni ja pitala. Jednostavno se desilo. A onda je moja predivna rođaka odabrala stranu. Nazvala me kukavicom, rekla mi par dobro osmišljenih i, što je najžalije, istinitih riječi, uzela Damona za ruku i iselila se iz mog stana. Vjerovatno znate gdje je završila. Pa...to i nije bilo teško pretpostaviti.