Kako započeti priču? Od početka. Ali kada se zapitam, ne znam gdje je moj početak priče. Jako je teško ostati pri sebi, na neki način, pogotovo u ovim godinama gdje ne znamo kako da se nosimo sa okolinom, razmišljanjem i svim pratećim stvarima koje hodaju zajedno sa nama, kao sjene. Ili znamo, a ne možemo.
Vikendom sam uvijek ustajao kasnije, jer ti dani su, pored raspusta, dani kada jedino mogu da se naspavam kao ljudsko biće. Sjedio sam u trepezariji i doručkovao kornfleks sa mlijekom. U dnevnoj sobi su sjedili mama i tata, gledajući kanal B92 gdje se, taj dan uživo prenosila gej parada sa ulica Beograda. Moji roditelji jako mrze gej osobe, valjda zato što im je to usadjeno u glavu od malena, a svemu tome je doprinosio i njihov nacionalizam.
-Sve njih treba pobiti! Kvare nam državu i narod - rekao je tata sa puno gadjenja i mržnje, pa je pritom dodao još par psovki. U stvari, ne par, dosta njih. Mama se suosjećala sa njim a ja sam se pravio da me to ne zanima. Zapravo zanimalo me, i to dosta, kao i moje roditelje, samo što sam ja imao dosta drugačije mišljenje od njih, koje ni u snu nisam smio da spomenem. Bilo je to sve jako teško slušati, jer šta god bi rekli, odnosilo bi se i na mene. Da. Jednostavno, oni su na paradu ponosa gledali kao na provokaciju srpskog naroda, a ja sam na to gledao kao trenutak slobode gdje možeš izaći, bez skrivanja, i biti ono što jesi.
Ostavio sam doručak polu pojeden i otišao u svoju sobu, u kojoj sam provodio najviše vremena (uglavnom spavajući). Moja soba je kao mala antikvarnica, puna svega i svačega. Čitava vrata su bila oblijepljena malim sličicama a zidovi su bili iscrtani raznim simbolima. Najdraži dio moje sobe mi je moja polica sa knjigama koja je takodje bila i rupa za drugi univerzum. Obožavao sam da čitam, to me opuštalo i činilo srećnim.
Upalio sam svoj laptop i pustio mix pjesama na youtubu, zatim sam legao na krevet i razmišljao o tome, kako će moji roditelji reagovati kada saznaju da sam gay? Da li ću im moći to ikada reći? Mislim da ne. U svakom slučaju, kada bi saznali, majka bi me se odrekla, ako bi stigla jer znam da bi me tata ubio na licu mjesta, bukvalno. U glavi sam čuo majčin plač i lomljavu stakla. Vijdeo sam svoju krv u dnevnoj sobi i oca kako drži svog mrtvog sina u rukama, ne znajući šta ga je snašlo. Zavidio sam osobama čiji roditelji znaju da su pripadnici LGBT+, a da im pritom nisu ništa loše prigovorili. A te osobe nisu svjestne kakvu sreću imaju. I ljubav isto. Ponekad mrzim sebe jer sam gay, ili bi, ili ne znam šta sam, a ponekad sam toliko ponosan, što je bilo jako rijetko, da bih najradije uzeo gay zastavu i trčao sa njom kroz grad. Jako je bilo teško biti gay, iako nisam bio javno. Za mene su znale dvije drugarice, od kojih je jedna strejt a druga je biseksualna. Obožavao sam ih, jer su uvijek bile tu da me saslušaju, da se druže sa mnom. Ponekad bi zajedno pušili travu, smijali se i zaboravili na probleme koji nas okružuju, spremajući napad. Misli su mi se prekinule onog trenutka kada mi je na telefon došla poruka, uz specifični ringtone. Grindr. Grindr je aplikacija za upoznavanje gay osoba, iako je 80% ljudi tamo kako bi razmijenjivali gole slike, ali kada si gay jako je teško naći nekoga s kim bi mogao da budeš i koga bi mogao da voliš, pa nemaš puno izbora i načina da nadješ ljude slične sebi.
Otvorio sam poruku u kojoj je pisalo ko je poslao, koliko je daleko od mene i sama poruka:
~Neprilagodjeni~ 3km od tebe!
-Hej
Odgovorio sam mu isto, te sam ušao na profil i pogledao sam u njegovu profilnu fotografiju, koja je bila fotkana u ogledalu, sa upaljenim blicem, što je značilo naravno da mu se lice ne vidi.
-Koliko imaš godina - pitao me je.
-17, ti? - Dok sam čekao odgovor, molio sam boga da mi ne pošalje sliku svog polnog organa i da mi ne napiše da ima 50 godina, jer su se po takvim aplikacijama najčešće muvali gay oženjeni pedofili koji nisu stigli da se ižive dok im je bilo vrijeme.
-I ja isto - napisao je a meni je laknulo, malo, iako je mogao da laže. U tom trenutku mi je palo nešto na pamet. Otišao sam da pogledam ponovo njegovu sliku i vijdeo sam da je slikana IPhone 5c telefonom, bijele boje. Istim modelom kojeg je moja dugogodišnja simpatija imala. Simpatija koja ima isto godina kao i ja. Nije bilo moguće.
YOU ARE READING
Suicide Room
Teen FictionPriča o 17ogodišnjem adolescentu koja prati njegove probleme sa depresijom i homofobijom njeovih roditelja. Već par godina Mathias se bori sa okolinom u kojoj živi, pronalazeći podršku i utjehu u jako malo ljudi. Da li će stići do kraja?