Bellavena
To je to. Danas je dan. Danas, na 3.3.1998., odnosno prije dvadeset godina, Alendra i ja smo bile rođene. Inače Alendra živi u kući svog sestrinstva, Paroterma, od početka drugog polugodišta, pa sam sama u sobi. Ali uvijek smo zajedno za svoj rođendan, pa je tako bilo i ovaj put. Kad sam došla do nje(jer Paroterma ima čitavu kuću koja je u vlasništvu roditelja leaderice), po redovnom smo se poljubile u obraz i rekle 'Sretan rođendan' u isto vrijeme. Po običaju pozvale smo sve kolege iz razreda osnovne, to je nekako bila naša tradicija da se uvijek zove čitav razred na rođendan pa smo si iz fore obećali da ćemo nastaviti. I eto, sad smo u kući Paroterme, slavimo svoj rođendan i sretne smo. Nakon par sati, skoro su se svi napili, jedino sam ja popila samo 3 pive pa sam bila samo u pola stanja nefunkcionalnosti koje imam ujutro, dok su ostali, naravno, bili dvostruko toliko nefunkcionalni. Yup, svi mi trebamo kavu u životu. U svakom slučaju, dok je Alendra povraćala a njena 'sestra' Cassena joj držala kosu u WC-u, Alendri je zazvonio mobitel. Nisam doduše vidjela tko je, vid mi je zbog strabizma pojačanog alkoholom bio dosta mutan, ali sam se svejedno javila.
Halo? Dobra večer, je li ovo gospođica Alendra Thienton?
Ne, ovdje njena sestra Bellavena. Aha. Gospođice Bellavena, moje ime je Aresoven Halpefion. Ja sam doktor u bolnici Stritsford u Stockholmu.
Pomislila sam: STRITSFORD? Pa to je jedna od najboljih bolnica u cijeloj Švedskoj! Što će Alendra s nekim od tamo? (pričali su engleski, btw, samo da se ne zbunite, jer Alendra i Bellavena su odavde i odrasle su kod puno starije sestrične, Daline. Jako volim komplicirati 😂)
Dobro, zašto onda želite pričati s mojom sestrom, doktore Halpefion? Zar vi niste kćeri Tandere Thienton-Tonson? Jesmo, ali kakve to veze ima i s čim? Pa, vaša majka leži kod nas i boluje od raka kosti već neko vrijeme. Raka kosti? Da, pojednostavljeno rečeno. Ali, zašto bi nas trebalo biti briga? I otkud ste dobili Alendrin broj? Ovo zapravo zovem s mobitela gospođe Thienton-Tonson. Mislili smo da znate da su ona i gospođica Alendra zadnja dva mjeseca razmjenjivale dosta puno pisama.
Na te riječi mi je pala roleta. Puko film. Mrak na oči. Znala sam da to nije greška, jer to sve objašnjava, a posebno to kako je Alendra uvijek preko praznika, koje smo provele kod Daline, uvijek provjeravala poštu umjesto nas. Također objašnjava zašto je nedavno kupila toliko bilježnica. Uzdahnula sam.
Doktore, a zašto ju zapravo zovete? Samo mi to recite. Zovem ju zato što joj po protokolu moram dojaviti da je gospođa Thienton-Tonson mrtva. Preminula je prije pola sata. Moja sućut, gospođice Bellavena. Perzefono mila. Doktore, hvala što ste dojavili, ali moram ići. Naravno. Doviđenja. Doviđenja.
Moram priznati da sam se jako suzdržavala da ne pustim svoj bijes van tada i tom doktoru u uho, ali on nije ništa kriv. Nije uopće kriv zbog toga što sam tek sad otkrila Alendrin razlog zašto je toliko ustrajala na otvaranju onog maminog pisma za nas. Nije on kriv zašto mi o tome nije ništa rekla. Nije kriv ni za što. Dobrih 15 minuta sam se premišljala hoću li reći sve Alendri sad ili sutra. Kad sam ju vidjela kako izlazi iz WC-a, shvatila sam da je bolje to ostaviti za ujutro.
I ne samo za nju.
Za nas obje.
