Doktori kažu da ću biti dobro. Valjda hoću. Nadam se. Uvijek nam treba nada,zar ne? Moja mama zaključuje kako me moja bolest baca u depresiju. Mislim da nije u pravu,ali veći dio mene misli. Cijevi koje idu oko mog vrata pa se ponovno spajaju kod mojih nosnica mi idu na živce. Ali trebaju mi zbog kisika.. Zbog toga i izgledam čudno. Ali tako je to kod mene. I tako to ide. Mama mi bi uvijek govorila ''nađi prijatelje.'' što nikad nisam našla.
....................................
-''Hazel,imam iznenađenje za tebe.''- spustila sam se niz stepenica brzinom munje. -''Što to?''- upitala sam znatiželjno. -''Prijvala sam te na faks. Ići ćeš u školu.''-
-''Molim?''- Već se vidim tamo sa svim tim cijevima oko mene,izgledat ću ko neki idiot. -''Mama,izgledat ću kao neki idiot sa svim tim cijevima i k tome još sam i bolesna.''- počela sam paničariti. -''Hazel,biti ćeš dobro! Smiri se.. Ako ništa drugo,barem ćeš imati život.''- život.
YOU ARE READING
What U Wanted
FanfictionHazel je obična djevojka koja pati od bolesti raka pluća. Majka je upisuje na faks,i tamo upoznaje popularnog Harrya. On uspije osvojiti njezino srce,a ona njegovo?
