Stupid Pride

22.poglavlje

"Narcissa,jesi li spremna?Konji su osedlani,a Demon je stigao." začula je Louisov glas sa druge strane dvorane.
Pogledala ga je,čekao je samo na nju.
Ranije se bila skoro onesvijestila kada je čula da je do njegove majke potrebno svega dva sata jahanja.
"Spremna." dobacila mu je glumeći hladnokrvnost.
Ovo će biti loše.

Čekao ju je u podnožju stepeništa.
Kada se spustila do njega pružio je ruku s namjerom da mu ona pruži svoju.
Polako je zaobišla tu gestu,gurnuvši u kutak uma njegovu povrijeđeno lice.
Morala ge je izbjegavati,inaće če primjetiti koliko je nervozna.Uvijek sve primjeti,kao da ima upute posebno napravljene kako bi mu ona bila jasna kao otvorena knjiga.
Šetala je uz njega najbrže što je mogla,moleći se da je ne pita nešto.
Brzo su napredovali i Narcissa je ugledala velika prednja vrata koja su stajala otvorena.
Vani lijep i sunčan dan,konji osedlani u dvorištu i Demona koji ne strpljivo poskakuje u sedlu.
Korak do slobode i...prije nego što stigne zakoraćiti kroz vrata osjeti Louisovu ruku koja ju povlači nazad u sjenu.Ravno njemu na prsa.Lagano ju je nerviralo što je bio toliko veći i to što je ona uvijek ta koja treba podizati pogled prema njemu.
Ovaj put nije tvrdoglavo je buljila u pod.
Uzalud jer joj on uhvati bradu i podigne glavu.
Lako ti je tako,najlakše je zarobiti je elektrićno plavim oćima dok sve ne prizna.Mislila je ona.
No to je i bila istina,intenzitet kojom ju je promatrao ju je ostavljao bez daha.
Pred pogledom tih plavih oćiju se osječala golo,nema tajni,nema nejasnoća,on sve zna,njemu je sve jasno o njoj.
Počela je ozbiljno razmišljati o onoj teoriji "upute za korištenje Narcissom",mora da je on posjedovao jedne.
No unatoč svemu tome čekala je da on prvi nešto kaže.
Pozorno ju je promatrao i taman kada je mislila da više ni sekundu ne može izdražati taj sve znajući pogled on progovori. "Narcissa jesi li ti to nervozna?"
Poriv da zaokrene oćima je bio tako jak,no ona se uspije svladati i sarkastićno mu kaže. "Dragi mužu ja nikad nisam nervozna."
Na trenutak se i njoj samoj to ućini uvjerljivo,njemu oćito ne.
Polako sagne glavu pa joj promrlja u uho.
"Onda me poljubi." 
Njegov topli dah je miluje po obrazu i ona zna da je upala u zamku.
Spremno ga poljubi,puštajući osječaje u nadi da će prekriti napetost svog uma.
No on se odmakne nakon nekoliko sekundi.
"Sigurno nisi nervozna?Nekako si mi napeta." reće joj nadmetno.
Možda bi čak ovo i mogla okrenuti u svoju korist.
"Znaš napetosti mogu biti razlićite." kaže mu tajnovito,dobro pazeći da mu uzvrati pogled kroz trepavice.
Dvosmislenost njezinih rijeći mu ne promiće.Njegova reakcija je munjevita,spusti svoje ruke na njen struk pa ju približi nemoguće blizu,i da upalilo je.
Tople usne je poljube iza uha,pa se polako kreću niz vrat.Onda ga začuje kako šapće.
"Jedna od mojih najdražih Narcissa...pametno,ali nažalost ovaj put korištena kako bi prekrila nervozu."
I da,dođe joj da zareži.Zašto je morao biti tako pametan?Što Škoti ne bi trebali biti glupi?
Kao spas u zadnji čas začuje Demona kako viće."Alo golupčići.Jeli može to prije nego što ostarim?"
Brzo se odvoji od muža i izađe kroz vrata.
Dok se spuštaju niz stepenice Louis joj kaže tiho "Kasnije."
Ne želeći ostati dužna dobaci mu pogled preko ramena i odgovori "Zavisi na što misliš." te uskoči u sedlo.
Harry je stajao između njih i tako mu onemogućio da išta odvrati.
Demon ih povede kasom koji joj ubrzo dosadi.
Željela je ne razmišljati o onome što ju čeka a ovako dosadno jahanje nije pomagalo.
Odlući malo zabaviti atmosferu.
Podbode Shadowa i ubrzo pređe Harry te se zaputi galupom niz nizinu.
"Hajde Demone nosim li ja haljinu ili ti?" dovikne mu.
Nije joj promakao Louisov cerek unatoč tutnju kopita.
Osvrne se i vidi kako obojica ubrzavaju.
Harry joj odgovori "Sva se više pitam jesi li Silina sestra ili žena?"
Louisov smijeh postane jači.
Polako uspori,pa je oni sustignu,sada svaki joj jahajući uz jedan bok.
Najednom joj više nije bilo do smijeha.Svo veselje zamre a nervoza se vrati.
Sa vrha brda se pružao divan pogled na zamak u dolini.
Louis i Harry ubrzaju niz padinu.
Doslovno je osječala kako pritisak na nju raste sa svakim metrom kojim se spuštala u dolinu.
Ponavljala si je hladnokrvno,samo hladnokrvno.
Možda je tako izgledala iz vana ali iznutra je ključala.
No zamak je bio lijep,pomalo podsječao na njihov...To jest Louisov,ali da njen i Louisov.
Uglavno samo je bio manji.
Sjahali su pred velikim dvokrilnim vratima,Narcissine noge nisu ni dotakle tlo na Louisa se bacilo nešto malo,plavo kuštrave kose.
Narcissa je predala uzde konjušaru i gledala kako mala plava djevojčica ljubi Louisa.
Zajedno se smiju,dok je Louis vrti.
Došlo joj je da zaplaće koliko je to bilo slatko.
Louis se uozbilji i kaže malenoj djevojčici.
"Viktorija želim da upoznaš moju ženu.Narcissa ovo je moja najmlađa seka."
Velike plave oči se fokusiraju na nju.
"Narcissa." reče joj sa smješkom pa nešto brzo šapne Louisu u uho.
To izmami osmijeh na njegovom licu te joj odgovori "Znam."
Sada ju je zanimalo o čemu su pričali.
No onda začuje hihot izad sebe.
"Brate dobra ti je žena." reče zvonki glas sa njene strane,te puno dublji drugi glas nadoda "Slažem se."
Narcissa se okrene i shvati da zbog Viktorije i Louisa nije primjetila kako im se približavaju dvije djevojke.
Zbilja su bile lijepe,skladno građene duge tamne kose identične Louisovoj boji no oći su im bile smeđe.
I bile su potpuno iste,to su bile blizanke.
"Brat vam ima dobar ukus." odgovori im prije nego što je Louis stgao išta reći.
Cure se nasmiješe promatrajući je prijateljski,a Demon se počne cerekati.
"Sviđa mi se." ona sa dubljim glasom reće Louisu i kimne glavom.
Louis zavrne oćima i obje protrlja po kosi,na što one počnu negodovati.
Bradsko sestrinski odnos je bio tako izražen da Narcissa osjeti tugu za svojim bratom.
Nije li sve moglo biti jednostavnije da je živ?
Ali sada nije mogla razmišljati o tome.
"Cure ovo je Narcissa."rekao im je Louis.
"Ja sam Elitsabeth."kaže ona sa tamnijim glasom.
"A ja Mary." reće ona sa lijeve strane sa zvonkim glasom.
Izgleda da če ih tako morati razlikovati po glasu.
"A rođaku se nebi javile dobro." promrlja Demon glumeći tugu.
Sve tri cure se zahihoću i skoče na njega.
Louis je dobro promotri i pruži joj ruku koju ona ovaj put prihvati,pa polako krenu za Viktorijom koja je vukla Harrya.
"Hajde mama vas čeka Louis." kaže malena,dok ih je vodila kroz veliku ulaznu dvoranu.
Blizanke stanu do nje i onda Mary (bar je mislila da je Mary) upita. "Tako mi se sviđa tvoja frizura,kako si je napravila?"
"Pokazati ču ti." obeča joj Narcissa.
Pitanja su joj postavljale naizmjenice cijelim putem do salona gdje ih je čekao ostatak obitelji.
Ona im je spremno odgovarala,Louis je izgledao kao da ga to sve zabavlja.
"Onda brate što si nam donio?" upitaju blizanke složno.
"Donio?Zašto bih vam išta donio?" pravi se Louis kao da nema pojma o čemu one pričaju.
"Zato što nam je rođendam." kaže Elisabeth iznervirano.
"Ajme da tako je...Skroz sam zaboravio." zezao ih je idalje Louis.
Upute mu preziran pogled na što se svi nasmiju.
"ma šalim se.Normalno da nisam zaboravio dan kad ste se vas dav mala smetala rodila prije šesnajst godina." umiri ih on.
"A dar?" upita Mary.
"Donio sam i njih,ali nije baš da sam ih mogao uvesti u dvorac.Majka bi me ubila." reče im.
"Nisi zbilja?" započme jedna,"Nisi valjda?" završi druga.
"Da jesam trčite." pogura ih nazad prema stubištu koje su upravo prešli.
Tek je tad Narcissa shvatila da on prića o ona dva lipicanera koje su doveli sa sobom.
Cure odjure uz tonu zahvala i rečenica kojima mu govore koliko ga vole i kako je on najbolji brat na svijetu.
"Onda spremna?" upita Louis kada dospiju pred vrata salona.
Narcissa ništa ne odgovori,a malena Viktorija uleti u prostoriju vičući.
"Mama,mama stigli u Louis,Harry i Narcissa."
automatski sve se oći u prostoriji okrenu prema njoj.
Osjetila je kako se koći,ovo če svakako biti loše.
Brzo je preletila pogledom po prostoriji,koliko je vidjela kralj nije bio tu,njega je već ranije upoznala dok je bio u posjetu njenome ocu.Iako je to bilo davno bila je sigurna da bi prepoznala toga čovjeka.
No vidjela je Nialla,Zayna i Liama.
Prostorija je bila velika ali i prepunjena,Narcissi je postalo jasno da je cijelo obiteljsko stablo koje joj je Louis nacrtao prije nekoliko tjedana,bilo tu.
Baš divno kada se osramoti,osramoti će se pred svima.
Pogled joj je pao na četiri žene koje su sjedile na kauću u sredini prostorije.
Jednu sa tamnijom plavom kosom je prepoznala kao Helenu kraljevu ženu.
Ostale tri su joj bile nepoznate,jedna sa ledeno plavom kosom i dvije sa tamnom.
Predpostavila je da je jedna Louisova majka ostale Louisove tete.
"Sine,vi ste najbliže a stižete zadnji." kaže ona sa ledeno plavom kosom.
Narcissina se svekrva unatoč prekornim riječima smješila.
Narcissi nije bilo jasno kako Louis ima tako tamnu kosu s obzirom na ovu prekrasnu plavu koju je imala njegova majka,ali oći su im bile identične elektrićnoi plave boje.
Bilo je jasno da je žena bila prekrasna,unatoč vidljivoj starosti.Žena je bila jedna od onih kojima je starost davala izgled mudrosti.Zapravo kada je bolje pogledala sve ćetiri su izgledala tako.
Louis krene prema majci a Narcissa malo sporije za njim,uz nju je hodao Harry.
Demon se sagne pa poljubi ruku jednoj od žena tamnije kose. "Majko." reče joj.
Znaći to je bila Lady Anne,onda je ona druga tamnije kose bila Lady Katherina Niallova majka.
Louis također poljubi majku koja ju je budno promatrala.Narcissa se molila da se svidi ženi.
Polako je naklonila glavu i rekla "Lady Jane,drago mi je što se upoznajemo."
"Dođi curo,bliže.Da te bolje vidim" kaže joj stara žena.
Narcissa se nadala da joj se toplina u ženinom glasu nije samo ućinila.
Louis joj pruži ruku pa je povuče bliže,nekako se zbog te geste osjeti samopouzdanije.
Ruka mu je bila topla i nekako ju je opuštalo to što stoji njemu uz bok pred te četiri snažne žene.
"Onda kćeri,ljuti li te moj sin?" upita je Jane i izazove takvo iznenađenje.
Toplo ju je gledala i čekala odgovor.
"Ponekad." odgovori Narcissa i sve četiri se nasmiješe.
Narcissa nije mogla vjerovati da su tako dobre prema njoj,očekivala je sve sao ne ovakav doček.Zar je zbilja ta ista žena željela Louisa udati za Laylu?
"Moje ime je Jane,ovo je Helen,nju znaš." započela je Louisova majka.
"A ovo su Anne i Katherina moje sestre." reče joj pokazujući na dvije tamnije žene.
"Znam majke Harry i Niall." kaže im Narcissa umalo ih oslovivši sa nadimcima.Nije bašš bila sigurna koliko bi dobro gledale na to da im je sinove oslovila sa Demon i Plavi.
"Tako je." kaže Anne i pogleda je sa odbravanjem.
"Louis mi je objasnio obiteljsko stablo." objasni im ona.
"Zbilja?" upitaju njih četiri u čudu i pogledaju Louisa.
"Dobro istina je morala sam ga natjerati." reće Narcissa,a muž joj prevrne oćima.
"Vidim ja da ste se vi sve odmah udružile." reće on pa se okrene i ode.Ostavivši nju sa svojim tetama i majkom.Samo joj sada nije bilo ni malo neugodno dapače nasmijala se zajedno sa njima.
"E pa nego šta mi se žene trebamo držati zajedno." progovori i Helen što izmami osmijeh na Narcissino lice.Oduvijek joj je bila jako draga ta žena.
"Hajde Narcissa sjedni sa nama."kaže Katherina i pokaže joj na sofu do njih četiri.
Ona posluša pa sjedne u onom trenutku kada do Helene doleti mali dječaćić tamne kose i oćiju bio je umanjena verzija Liama.
"Angelica gdje si?" vikne Helen na što se sa druge strane približi djevojka duge crne kose i tamnih oćiju Narcissinih godina.
Ona preuzme malenoga i promotri je dobro od glave do pete.Narcissa nije baš bila sigurna kako bi protumaćila njezin pogled.
"Ovo su Angelica i Spencer,Liamovi brat i sestra." kaže joj Helen.
Narcissa samo odgovori "Drago mi je." imala je osječaj da nije baš po volji Angelici.
Ona samo kimne i nasmiješi se pomalo kiselo te se okrene i ode.
Izgleda da ima i nekoga kome ona i nije baš favorit.
Nastavila je mirno razgovarati sa ženama,ali nije iz glave mogla izbaciti crni Angelicin pogled.
"No da te dalje ne zadržavamo ima i drugih koji bi te htjeli upoznati." kaže joj Katherina nakon što ju je Plavi pozvao na drugu stranu prostorije..
Narcissa ih pristojno ostavi i krene u susret Niallu,dvojici muškaraca i dječaku od nekih petnajsktak godina.
Priđe im i pristojno pozdravi.
Prepoznala je jednoga od dvojice muškaraca.To je bio najmlađi Irski princ,Niallov otac Edward.
"Zdravo Narcissa." obrati joj se upravo on prvi.
"Kada sam te vidio zadnji put bila si ovolika." kaže joj on.
"Pa narasla sam." sa smješkom mu odgovori.
Drugi čovjek ju je promatrao,nije bilo upitno tko je on.Tamnija put,kosa kao ugljen i tamne smeđe oči egzotičan izgled koji nisu prekrile ni godine.To je sigurno bio Zaynov otac,izaslanik perzije.
"Pa Narcissa napokon se upoznajemo,ja sam Zaynov otac,molim te zovi me Almas." kaže on sa snažnim egzotičnim naglaskom.
"Drago mi je." kimne mu ona,čovjek se ćinio drag.
"Narcissa ovo je Edmund moj mlađi sin." kaže joj Edward i pokaže na dječaka tamnije plave kose,bio je dosta slićniji majci nego Edwardu i Niallu.
Narcissa mu se nasmiješi na što se on zacrveni i pobjegne sa isprikom.
Niallu je to bilo urnebesno.
"Znaš kada sam te upoznao onako malu i zelenooku nije mi ni bilo na kraj pameti da češ doći u našu obitelj,ali mi je drago." reče joj Edward,iznenadivši je.
"I meni je isto drago." odgovori mu ona iskreno.
Svi svi joj se zasad jako sviđali.Dobro osim Angelice,nije baš bila sigurna kako se osječa u vezi nje.
Tada je začula glas iza sebe pa se okrenula.
"Demone gdje je ona?" upitala je cura duge kovrđave kose gotovo istovjetne Harryu.
Kojeg je uz to vukla za sobom,e da bila je trudana.
Narcissa je bila uvjerena da je to Harryava sestra.
Iza njih su išli mlađi muškarac crne kose (sigurno njen muž) i stariji koji je bio starija verzija Harrya (sigurno njihov otac).
Cura cikne kad je vidi i krene prema njoj.
"Zdravo..." započme Narcissa ali biva prekinuta kada je trudna žena snažno zagrli.
"Dobro došla u obitelj Narcissa.Čula sam puno o tebi."
kaže joj dok joj je izbijala sav zrak iz pluča.