Kada sam dosla ispred svoje kuce vidjela sam da je policijski auto parkiran ispred nase kuce.Bacila sam bicimlo na pod i pozurila u kucu.Svi su se bili okrenuli prema meni.Bila su dva policajca u uniformi.Jedan je imao oko 40 godina,imao je crne brkvoe,crnu kosu i bio je snazan.A drugi je bio zgodniji od njega.Imao je negdje mozda oko 30 godina.Imao je plavu kosu i oci boje mora.˝Sto se dogada ovdje?˝-Upitala sam glasnijim tonom.Plavokosi se okrenuo prema meni i pogledao me ravno u oci.˝Ljubavi,rekao sam ti da imam dugove za platit.Sad ce me zatvorit na neko vrijeme.Ne brini se nista.˝-Cula sam tatin uplakani glas.Odmah sam tovorila ormaric koji se nalazio u hodniku.U njega sam stavila novce.Izvadila sam bijelu kuvertu i predala policajcu sa brkovima.˝Evo,nadam se da ce ovo biti dovoljno˝-Tata me pogledao upitnim pogledom.Znam da mu nista nije bilo jasno.Vjerojatno se pitao odakle mi ti novci.Mama je bila jos vise sokirana od njega.Policajac je kliknuo glavom i sjeo u kuhinju za stol.Poceo je brojati,novce.Bila je napetost u zraku.Svi smo imali taj strah da nece biti dovoljno.A pogotovo mama koja je imala kecelju i sva sminka joj se razmazala od jecanja.˝Oke,dovoljno je.Pripazite drugi put sta radite˝-Rekao je brkati,prilicno ostrim glasom.Potrcala sam tati i zagrlila ga.Zajedno smo ispratili policajce.Zatim sam otisla gore u sobu i uzela svoj Iphone 4.Htjela sam nazvat Emily jel mi je vec nedostajala.
Osoba koju ste nazvali trenutno vam ne moze odgovorit na vas poziv...
To mi je vec bilo cudno.Jer to da ona se ne moze javiti se nikada nije desilo.Uvijek joj je mobitel u rukama.No,mozda ima posla nekog.Odlucila sam nazvati Taylor.Snjom se nisam cula skoro pa cjeli dan.Zvonilo je par puta a onda sam cula njen predivan duboki glas.
Taylor:Vic,ti si?
Ja:A tko bi drugi bio?Pa valjda me imas u kontaktima.Sta mi radis?
Taylor:Dodi brzo u hitnu.Emily je pala sa stepenica,mi jos cekamo nitko nam nista ne govori.I ne moj se zabrinit,nije valjda nista strasno.
Spustila sam slusalicu,nisam mogla vjerovati da je Emily pala.Uzela sam kacigu iz dnevnog boravka i krenula van.U dvoristu je bio parkiran tatin motor.Nikad mi nije dao da ga vozim,ali znam voziti.Jedino sto nemam vozacku.Znam ja i voziti auto ali iduce godine krecem u autoskolu.Dodala sam gas i krenula na hitnu.Pomalo me bilo strah.Jer nisam voljela ici u bolnice uvijek me neka jeza uhvati.Naravno isto tako i kad idem na groblje.Kad je umrla od moje mame prijateljice.Nisam isla na sahranu jer me previse strah.Znam,u tim stvarima sam djetinjasta.IUbrzo sam se nasla ispred hitne.Parkirala sam ispred i uletila unutra.Na pocetku sam pitala neku zenu gdje je Miley.Rekla je da odem na drugi kat.Popela sam se gore i vidjela roditelji od Emily i Taylor kako im daje vodu.Priletila sam joj u zagrljaj.˝Ne znamo jos nista nam nitko nije reko.˝ Klimnula sam glavom i sjela na stolicu.Ne mogu vjerovati da se to Emily desilo.A mozd ima neku malu povredu,nadam se da nije nista strasno.Hm,roditelji se cine smireni.STa bi tek moji napraavili da ja padnem sa stepenica? Pozvali bi oni i vatrogasce,policiju i hitnu.Skuzila sam da sam se pocela smijati sama sebi i da su svi pogledali u mene.Spustila sam glavu,bilo me malo sramota.Vidjela sam neku djevojku sa dugackom plavom kosom,plavim ocima kako izlazi iz sobe gdje je Emily.Cura je izgledala prilicno zgodna.Vjerojatno je to bila medicinska sestra.Taylor i ja smo se ustale u isto vrijeme i prisle toj curi.
xXx:Emily....Emily je za sad dobro.Ali nevjerujemo da cemo je moci spasiti.Vidi se da je cura jako hrabra i predivna je.Ali nazalost ima neku bolest od koje moze umrijeti.Sada se probudila.To sto je pala sa stepenica vjerojatno joj se zavrtilo u glavi.Dugo vec ima tu bolest a bila je neprimjetna.Sada se probudila,nemojte ulaziti neka se malo odmori.Za dva sata ce biti operacija.
Jednostavno sam pokusala doci sebi da mislim da je ovo san.Nije moguce da je Emily bolesna.Da ce umrijeti.Jednostavno je sve ovo previse nemoguce.Pogledala sam u Taylor koja je zaplakala.To su bile rijetke situacije ali je zaplakala.Zatim sam okrenula glavu prema njenim roditeljima koji su bili u soku i nisu mogli ni jednu rijec izustiti.Prisla sam njenoj majci i zagrlila je.Sta god da kazem,nmece nista promjeniti pa sam nastavila sutiti.Ustala sam se i krenula do wc-a da se umijem i da dodem sebi.Ova vijest je nemoguca.No nisam plakala kao inace nego sam se nadala da ce sve biti u redu.Ipak znam da je Emily snazna i da ce moci izdrzati.Sjetila sam se da je ona zaljubljena u Justina Bibera pa sam ga odlucila nazvati.Sve sam mu ispricala i odmah je dosao.Sjedio je pored nas u cekaonici.Zatim smo Justin i ja usli u sobu kod nje.Lezala je,cinilo mi se da joj je drago sto nas vidi.
Emily:Justine...volim te jako.Znam da si ti popularan i da me smatas prijateljicom.Al znaj da sam zaljubljena u tebe.I ako mi se nesto desi gledat cu te od gore vjeruj mi.
U svim mojim suzama sam se nasmijala.Emily je uvijek imala smisla za humor.Mozda ovo vama nije smijesno.Ali smijesno mi je bilo gledat kako to govori,pa naravno da joj se nsita nece desiti.A justin sto me jako iznenadilo joj ju poljubio.Odlucila sam ih pustit na samo u sobi.Izasla sam do njenih roditelja i klimnula glavom u znak da je sve u redu.Taylor je zaista bila jako preplasena.Vidjelo se na njoj da je preplasena.Ja sam se srecom dobro drzala.Zapravo,ne.Bila sam i ja uplasena,plakala sam,vristala,skakala od zalosti..ali u sebi.Nikada nisam voljela pokazivati osjecaje......
