Nisam te birala ja

Prvi dio

-"Gdje još postoje ugovoreni brakovi, pa ne živimo u Avganistanu ili tamo gdje još postoje divljaci koji misle da znaju šta rade... !!!Ko još danas udaje i ženi djecu??"                                 

Selma je siktala i nervozno hodala po sobi nije marila ni što će je čuti ti ljudi koji se ni malo ne razlikuju od njenog ujaka.                                             

" Šuti Selma!!! Biće ti gore ako te čuju!!!" Govorila joj je Nazli kćerka od starijeg ujaka, koja je prije par godina imala istu sudbinu, i nju je ujak udao za gazdinog sina a ni danas nezna zašto je to uradio...                                                        

" Neka čuju!!! Prije ću u grob leći nego s nekim koga ne poznajem!!! Gdje mi živimo mila majko kad nemaš kome da se žališ ?? "                             

 U sobu je ušla starija žena i očima dala znak Nazli da izadje iz sobe, Selma to nije ni primjetila i dalje je nastavila da se žali sve dok se nije okrenula i ugledala nepoznatu ženu . "Dobro će te slagat i Murat je nabrajao cjelim putem isto kao i ti sad ." To joj je rekla i rukom pokazala na mjesto pored sebe na kauču ispod prozora . Selma je nesigurnim koracima prilazila , i nije ni primjetila da je nervozno skupljala haljinu stiskajući je malenim šakama, dok joj kako je saznala buduća svekrva nije rekla da još nisu završili sa zarukama a haljinu je skoro pokidala. Osmjehnula se i pustila haljinu , sjela je pored nje i oborila pogled , osjetila je olakšanje kad joj je rekla da je razumije i da je sasvim razumljivo što se tako ponaša , ali da nije sigurna da joj može pomoći jedino joj može ispričati o sinu da nije divljak i da ni on nije za ovaj brak .                                                       Nadala je se da će Murat bar malo ličiti na majku i da će nekako ubijediti i svoje i njenog ujaka da ovo što su zamislili neće uspjeti.                                                                

Skoro je zaplakala kad je ostala sama u sobi , i kao da je čekala da je osude i donesu presudu gledala je u vrata očekivajući kad će je pozvati . Nadala je se da će Nazli doći i reći kako su odustali od svega , ali je ubrzo ušao ujakov najmladji sin i rekao da dođe , skoro je istrčala iz sobe kad je rekao da je došlo do nekih promjena ali da on nezna šta su mislili. Pomislila je kako su odustali i nekim čudom shvatili da nije ispravno to što su htjeli da ih vjenčaju. Ušla je u sobu i brzo prešla pogledom , za stolom je sjedio ujak i do njega njegova žena , s druge strane je sjedila žena koja je bila kod nje u sobi i stariji čovjek koji je nešto govorio ujaku, do njega je bilo prazno mjesto i na stolici pored je sjedio mladić možda dvi- tri godine stariji od nje , izgledao je ljut i nešto je vrtio rukom po stolu,u kraju sobe na kauču je sjedila Nazli i njen čovjek , i djeca od ujaka . " Dodji kćeri , sjedi ovdje." -Rekao je ujak i pokazao rukom na stolicu pored mladića . Poslušno je prišla izvukla stolicu da bude što dalje , nije ni primjetila da su je ostali čudno pogledali a mladić je odmahnuo glavom i podigao obrve upitno gledajući oca pa njenog ujaka. Kad je sjela primjetila je da su svi čudno je gledali pa je lagano privukla stolicu stolu i dalje pazeći da ne bude blizu mladića .... Ujak je pričao ali ona ništa nije čula , lomila je prste na rukama ne podižući pogled sa krila, upitno je pogledala kad je ujak pitao " slažeš li se kćeri???" Shvatio je da ga nije ni slušala pa je ponovio " Da li se slažeš da odmah kreneš s njima jer ni Murat ne želi veliku svadbu i slavlje , da sad obavite zaruke a vjenčanje iduće sedmice ??" -" Gdje da krenem ujače ??" To je sve što je upitala , prije nego je Muratov otac izvadio iz unutrašnjeg džepa plišanu crvenu kutiju sa burmama . Svi su ustali samo Selma nije imala snage , nije osjećala noge i imala je osjećaj da će se svakog trena unesvjestit , ujak je odmah prišao i čvrsto je stisnuo za ruku da ju je zaboljelo , ustala je i on ju je skoro gurnuo do Murata . Ruke su joj se tresle da je Murat teško stavio burmu , ona je njegovu nekako uspjela do zgloba pa je on sam dok se okretao prema njenom ujaku namjestio gdje treba . Svi su se gurali ona je kao hipnotizirana pružala ruku i kimala glavom , razvukla je par puta usta u osmjeh , čak bi i samu sebe mogla ubjedit da se raduje što je zaručena i što se udaje ali da je samo malo nervozna .                                                                        Pošla je da izadje i ode što prije u svoju sobu ali je ostala kao zabetoniran stub kad je čula Muratovog oca kako govori da trebaju da krenu jer ih čeka dug put, i da se izvinjavaju još jednom jer je sve ovako na brzinu desilo.                                                              

Nazli joj je dala torbu u ruku i dok je grlila došaputala je " Spakovala sam što sam mislila da ti je najpotrebnije dok mi nebudemo dolazili pa ću ti donijeti sve što je ostalo ... "                                                                            Gledala je u torbu koju joj je Murat uzeo iz ruke i odnio u auto, nešto je rekao ali ga nije razumila. Sjela je na zadnje sjedište pored Muratove mame , nešto su govorili ali ih nije slušala jer nije bila sigurna na koga da se ljuti na njih jer su je samo tako uzeli i poveli ili na ujaka koji je tako lako predao njima bez da je pitao da li pristaje.                                                            

  Probudilo ju je lagano tapšanje po ramenu, otvorila je oči i ugledala Murata kako stoji pored nje nagnut na otvorena vrata, protrljala je oči i krenula da izadje iz auta mislila je da su stigli jer nije bila sigurna ni koliko je odspavala niti je znala gdje ide . Rekao je da prave pauzu i da imaju još nekih četiri sata vožnje pa je zato probudio, nije ništa rekla već je izašla iz auta i krenula zajedno s njegovom majkom prema restoranu na kraju parkinga.                                                   

 Slušala je njegov razgovor  s roditeljima ali joj ništa nije bilo jasno, on je očigledno bio ljut na njih , ona je šutjela cjelo vrijeme čak se nije usudila ni da ga pogleda .                                                   Murat je otišao da plati račun jer su ostali sami za stolom, bilo joj je drago što je nije ništa pitao niti je pogledao, odmah je ustala i krenula prema autu . Stajala je okrenuta ledjima pored auta i nije ga vidjela kad joj je prišao, čula je korake kako usporiše i njegov glas " Zašto si pristala ??? Mogla si ne prihvatit ponudu i spasit nas oboe!!! "                                                         

 Okrenula se i prostrijelila ga pogledom, kroz zube je procjedila " Na šta sam pristala??? Ti si došao sa svojim roditeljima!!! Zar ti nisi mogao da ne prihvatiš i spasiš nas oboe??? Mene niko nije ništa pitao niti sam ja pristala na bilo šta, ja ti ni ime nisam znala dok tvoja majka nije ušla kod mene u sobu!!! Ja do jutros nisam ni znala da će te doći niti da će me bukvalno dan posle što napunim 18 godina izbaciti iz kuće i poslati s ljudima koje ni ne poznajem..."                    Okrenula se na drugu stranu da on nebi vidio suze a i da se pokuša smirit jer su njegovi roditelji već polako prilazili. Tokom vožnje je stiskao vilice to je primjetila jer je ukrala par puta pogled dok su mislili da spava, morala je da prizna da je bio puno drugačije gradjan od njegovih vršnjaka , izgledao je mnogo i starije bar joj se sad činilo jer je već uveliko bila noć , po neko auto iz suprotnog pravca je svojim svjetlima pomoglo da ga malo jasnije vidi... Jasnije je vidjela njegove oči u retrovizoru kad je čula kako lagano prošaputava " Svidja ti se što vidiš ili samo onako odmjeravaš ???" Shvatila je da je predugo buljila u njega a toga nije bila ni svjesna.....