Nemir misli

Životna žurba

I žubori potok
dok nježno Sunce sja
javlja se povjetarac
iako rosa još prekriva tla.

Cvjeće tek procvjetano
popunjava prazninu zelenu
a na mjesečini u dubokoj noći
pokušava da stvori sjenu.

Ptica po noći
uglazbi mračnu tišinu
jer ne želi ostati zaboravljena
kada ode u visinu.

Ćuk, nježan i plah
koji zabavlja lutalice noćne
ujutro ostaje sam
zaborave ga skitnice moćne.

Ne osjete blagoslove
jer uvijek negdje žure
zastanu da razmisle
tek kada ih pokolebaju bure.

Baš kao i ljudi
zaborave ih za tren
neproživljeni život im prođe
kao petrolejske lampe trepet.