Dark:
Prvo poglavlje:
Možda kada zatvorim oči sve će biti bolje,prvo za mene,a onda za moje roditelje.Ali bojim se..''Jedna od najmanjih sitnica može promijeniti vaš život.U tren oka,kada se najmanje nadaš,u smjerite na put na koji nikada ne bi krenula.. U svoju budućnost o kojoj nikada nisam sanjala.To je moj život,potraga za svijetlom i zdravlju.Nekada se mora proći kroz najdublji mrak da bi konačno stigao do cilja tačnije do svijetla.''Cura sam koja se od 18 godine bori protiv leukemije.Živjela sam u Bosni i Hercegovini sve dok mi nisu otkrili moju bolest,onda sam sa roditeljima preselila u Njemačku.Moji roditelji nisu u mogućnosti da mi plate liječenje.Moje liječenje košta 45.000 eura. Tata se zaposlio kao taksita ,ali ta njegova plata je ništa ..Mama je svaki dan sa mnom u bolnici. Napokon danas izlazim,mjesec dana sam u bolnici.Doktori mi govore da ako mi ne nađu donatora ja ću za samo mjesec dana zatvoriti oči i nebo će otvoriti svoja zlatna vrata i primiti me ka sebi.Roditelje ću gledati i poželiti im svu sreću.. Ponekad ono što najviše želim ,da se moji roditelji ne pate,a ni ja sama.Da zatvorim oči i da gledam ''bolji ''svijet.Ljudi su me uvijek ispitivali koja je moja najveća želja? Uvijek sam se ''lažno'' zasmijala,pogledala svoje srce i samo rekla :''Želja za životom.''
''Gospođice Leyna,da li ste dobro?''-upitah me doktorica.
''Da, 30.4.2010god. sam jedva čekala,ova bolnica mi dođe kao zatvor.Ponekad i poželim da vidim sunce i šta se događa na polju.'' - uzela sam je za ruku i zahvalila sam joj se na svemu.
''Nadam se da ćeš ozdraviti,Leyna..''-svoju nježnu ruku spustila je na moju kosu.
Na tu njezinu rečenicu nisam ništa odgovorila.Samo sam okrenula glavu prema prozoru i zatvorila svoje umorne oči.
Nakon par minuta mama me obukla i krenuli smo kući..Bila sam jako uzbuđena,ali i tužna.Nakon duge vožnje napokon smo došli..Od kako je prošao taj mjesec dana ,tata je samo spavao u toj kući.Tata je pozvao moju bližu rodbinu.
''Lenaa,kako si mi ? ''-baka Patricia mi je svojim sitnim korakom prišla i počela me ljubiti.
Dobro imaju pravo. Sa bakom je bio i moj Ricky,mahao je repom to je sigurno njegov pozdrav.
''Ahh,kako sam samo poželila ovu svoju kuću.''-raširila sam ruke i zasmijala sam se.Možda ovaj moj osmijeh sada nije bio lažan.Kuća je izgledala tako staro i zapušteno,pa tako da će mama i baka imati puno posla..'' Kada sam ušla u kuću,osjetili su se bakini kolači i njezina jela.Ušli smo u dnevni boravak tu mi je bila moja najbolja drugarica Emily i moja rodica Anabella. Uhmm,njih dvije su bile glavna tema u bolnici.Svaki dan i svaku noć su bile tu uz mene ..
Moja nova priča :) Nadam se da će vam se svidjeti..
Lajkajte i komentarišite. :* Nastavak nakon 10 like i 5 komentara ... <3 <3
Love ya :*
