Bili smo normalna obitelj. Živjeli smo u Škotskoj u Edinburgu.
Bili smo poprilično bogati, sa obzirom da je moj otac doktor, a moja majka je bila profesorica u nekom fakultetu.
Bila.
Mrzim kada razgovoram o majci i moram da upotrijebim tu riječ, kao da još više guram sebi na nos da je nema.
Kao što sam govorila, bili smo normalna obitelj, živjeli smo u velikom stanu u neboderu, ali... Sve se promijenilo jednog jutra kada se moja majka nije probudila.
Imala sam šest godina...
*Flashback*
"Jess, idi pozovi mamu na doručak može? " rekao mi je tata, stisnuvši mi obraze, kimnula sam glavom i izašla iz kuhinje.
Trčeći sam došla do spavaće sobe mojih roditelja, gdje je moja mama ležala.
Izgledala je tako spokojno i milo, dok je nepomična ležala na velikom krevetu.
Nisam ju htjela probuditi, ali nisam također htjela da propusti tatine poznate palačinke.
Prišla sam joj i s osmijehom skočila na njen stomak, zgrabila sam joj ramena i prodrmala je.
Ništa. Nije reagirala.
"Mama! Mamaaa! " vrištala sam sa svojim dječjim glasom, još uvijek se smijući i skakajući po njoj.
Mislila sam da me zeza, i da samo želi da mislim kako još uvijek spava.
Namrštena sam sišla sa nje i vratila se u kuhinju:
" Tata! Mama ne želi da ustane! "
" Ako ne želi da ustane, onda ću je ja podignuti iz kreveta! " rekao je i nasmijao se kao kakav junak.
Obrisao je ruke o krpu i zajedno sa mnom ušao u sobu.
Prikrao joj se i tiho, kao da je ipak ne želi probuditi je prošaputao njeno ime i obavio ruke oko nje.
Podigao ju je i nasmijao. Smijala sam se s njim, sve dok nisam primijetila...
... Da se on prestao smijati.
Namršteno je gledao u moju mamu, lagano ju je spustio na krevet i prislonio ruke prvo na prsa, pa ispod nosnica i usta.
Onda je, namrgođen, nešto promrmljao.
"Tata? Šta nije u redu? "
Prišao mi je i izveo me van.
Onda je u hodniku čučnuo da se spusti na moju razinu i mrtav ozbiljan mi rekao:
" Jess, idi u svoju sobu dok ti ne kažem da izađeš. Mama se neće probuditi. "
*Flashback end*
Taj dan, i tu strku neću nikada zaboraviti iako mi je bilo samo šest.
Tada nam je u stan došao bolničar, kojeg sam odmah prepoznala, radio je sa tatom i bili su bliski prijatelji.
Ubrzo su nam počeli dolaziti svi iz dalje obitelji. Naši rođaci i naravno maminu roditelji, koji su se pojavili na vratima gušeći se u suzama.
Bila sam prestravljena od ovoliko gostiju i nisam znala šta se dešava.
Ubrzo mi je, kad su se svi razišli, u sobu ušao djed, tatin tata i rekao mi šta se desilo.
Prije manje od dva mjeseca, mama je otkrila da ima rak, ali su ga otkrili prekasno i sve šanse da se izliječi su nestale.
YOU ARE READING
Sky Blue
FantasyNjene oči plave kao nebo, njena kosa crna kao ugalj, njena koža blijeda kao snijeg. Jessica je oduvijek mislila da je posebna, da se izdvaja, a onda je saznala da je još posebnija, još važnija. Ali da nije jedina.
