Prva ljubav

Desilo se to u šestom razredu osnovne škole. U našu školu su stizali đaci iz drugog mjesta, Vrhovske. Prvi dan šestog razreda, dijelili smo se u dva odjeljenja. Ona je došla u moje odjeljenje. Bila je prelijepa. Čim sam je vidio, odmah mi se svidila. Nisam joj ništa govorio prvih par dana. Imala je plavu kovrdžavu kosu. Oči su joj bile plave kao more. Osmijeh joj je bio nekako najlejpši. Nakon par dana, više se nisam mogao suzdržavati. Rekao sam joj da je volim i da mi se sviđa. Ona me samo ignorirala. Ali ja nisam odustajao. Počeo sam joj govoriti da je volim i na engleskom jeziku, a nedugo zatim i na njemačkom. Ona je sjedila u klupi ispred mene. Često sam na časevima odlutao sa mislima gledajući u nju. Mnogo sam razmišljao o njoj, našoj zajedničkoj budućnosti... U svemu tome sam joj napisao i jedno ljubavno pismo, koje sam sam smislio. Nisam joj ga mogao odmah predati. Prvo sam se povjerio drugu iz klupe, a on nije nikome govorio o tome. Par dana kasnije sam joj predao pismo. Očekivao sam da će ga otvoriti i pročitati ili bar ostaviti da ga pročita kasnije, ali ona ga nije ni otvorila nego ga je odmah poderala i bacila, a uz sve to mi je dala i šamar. Ja sam u nju bio toliko zaljubljen da nisam ni osjetio taj šamar. Nisam samo u školi maštao o njoj, nego i kod kuće. Bez prestanka sam mislio na nju. Prvih par mjeseci sam se jako borio s tim da joj se svidim, ali ništa nisam postizao, pa sam prestao, ali sam i dalje mislio o njoj. Kad je došao kraj školske godine, i vrijeme za slikanje, jedva sam dočekao da dobijemo slike. Kad smo napokon dobili slike, ja bih pred spavanje uzimao tu našu razrednu sliku, razmišljao o Almini, poljubio je i stavio sliku pod jastuk. Ta moja zaluđenost za Alminom je trajala čitave dvije godine, a treću sam shvatio da između nas dvoje neće biti ništa. Te dvije godine ona nije htjela nikako da razgovara samnom. Jedino što bi progovorila bilo bi:"Glup si!" Ali to mene nije diralo, jer sam se ipak nadao da će promijeniti svoju odluku. Kad sam već shvatio da od mojih snova neće biti ništa, pitao sam je da budemo prijatelji. Odgovorila je kratko i jasno:"Da!" sljedeće dvije godine smo bili prijatelji, ali ponovno nije baš mnogo razgovarala samnom. U devetom razredu nakon maturu školi je rekla da nas sve voli. Time mi je ispunila jednu želju iz vremena zaljubljenosti. Skoro svaki dan od mature su cure iz razreda plakale zbog rastanka. Jedan dan smo skupili novac i kupili smo slatkiša i sokova. Taj dan je bilo još plača. Neki moji drugovi su je zagrlili, pa sam pomislio:"Šta imam izgubiti?", a zatim sam ju i ja zagrlio. Bilo je čarobno. Nisam mogao vjerovati da sam i to doživio. Iako je dobro prošlo, to je bila jedna od mojih najvećih grešaka. Na kraju sedmog razreda potisnuo sam sve svoje osjećaje prema njoj, tako da sam skoro bio i zaboravio na svoje osjećaje prema njoj. Taj zagrljaj je u meni probudio sva sjećanja i sve osjećaje prema njoj. Ponovno sam počeo neprestano razmišljati o njoj, nadati se da će promijeniti svoje mišljenje o meni i da će između nas biti neke kemije. Ponovno sam je zavolio istim žarom kao i prije. Oko dvije sedmice nakon toga, odlučio sam da joj to moram priznati. Priznao sam joj sve, da je još uvijek volim. Ali je ona ponovno uradila nešto samo da me još više povrijedi i otjera od sebe. Počela mi je govoriti da i ona mene voli i da se zaljubila u mene. Nekako sam bio skeptičan o tome. Razmišljao sam o tome je li to istina ili šala. Kažu da je ljubav slijepa, u to sam se i sam tad uvjerio. Povjerovao sam joj u te priče da i ona mene voli. I to je bila još jedna greška. Malo kasnije mi je priznala da se samo šalila. Time me je jako naljutila. Sad kad god se sjetim tog zagrljaja, čak i nakon toliko vremena što je prošlo i dalje osjetim njene ruke na svojim leđima, kad me je zagrlila. Ona je bila moja prva, a ujedno i neuzvraćena ljubav. Ni sam više ne pamtim koliko mi je puta došla u san. Od tog događaja iz šestog razreda, ja više nisam isti kao prije toga. Često su mi govorili da je to samo prolazno, ali ja sam znao da nije. Znao sam da je to trajno, za cijeli život.