Slomljenom čoveku je najlakše slomiti drugog. Krhotine drugog ljudskog bića pružaju nam utehu zbog saznanja da u tugi nismo sami, jer najveća sebičnost se u bolu rađa. A onda se desi jedan titraj sunca i nagoveštaj sreće. Radosne vesti zalepe naše raskomadane svesti, pa u sreći poželimo da i druge sakupimo u celinu, one iste koje smo povredili i uništili. Razvijemo pred njima belu zastavu i očekujemo i izdajemo bol nadajući se sreći i kod drugoga.
Ali kao jedinke smo stvoreni. Ono što važi za jednog, ne važi i za ostale. Putevi užasa kojima smo jednom gazili i na njih navlačili nevine ne mogu postati putevi sreće, već postaju staze iskupljenja.
Ona, on, nekad i sad postaće razlozi borbe da bi se na kraju znalo ko kome i gde pripada.Odlučile smo da ovo bude mali uvod. Prvi deo smo sklonile kako bi ga proširile, pa vam ga ponovo vraćamo kao novo-staro prošireno poglavlje.
VericaStojadinovic & Nora Foks.
YOU ARE READING
Ovde gde pripadam.
RomancePRIČU MOŽETE NAĆI U PDF formatu na STRANICI TROFEJ KNJIGA. Mali gradić Džekson u državi Vajoming pruža gostoprimstvo i nadu za bolji život devojci iz Evrope. Dol Moldoveanu je dvadesetpetogodišnja studentkinja iz Rumunije, siroče od svoje dvanaeste...