Always mine

part 1

Spavam kao beba u dubokom snu ali to prekida glasna melodija koja ispunjava moju sobu. To je budilnik. Ugh koliko mrzim tu prokletu spravicu, jer to znaci da moram ici u skolu. Istezem se i trljam oci dok irirantan zvuk i dalje vrvi u usima. Sa mukom se protezem do nocnog stocica gaseci budilnik. Uzdisem sa olaksanjem i ponovo se bacam nazad u krevet. Lezim tako par minuta buljeci u plafon dok mama naglo ne udje u sobu.

"Pa dijete ustaj zakasnices u skolu i to prvi dan" grdi me mama dok siri paravane na prozoru i suncevi zraci mi idu pravo u oci te sam prinudjena da zazmurim.
"A mamaa! Vrati paravane!" Ocajnicki se derem ali ona me ne slusa.
"Ajde ustaj Mia." Ponovo govori mama i kao zavrsetak skida jorgan s mene. Boze kako mrzim kad to radi..

Napokon ustajem teturajuci se do kupatila. Hm, koliko li je sati?
"Mamaa koliko je sati?" Derem se iz kupatila dok stavljam pastu na cetkicu i krenem da perem zube.
"Sedam i petnaest." Odgovori ona sasvim smireno a meni malo falilo da se udavim pjenom od paste. Brzo ispiram zube i umivam se.

"I kad si mislila da.." Ou.. izasla je. Kako god moram brzo da se spremim.

Otvaram ormar i uzimam prvo sto mi padne pod ruku. Na brzinu sam obukla siroke teksas hlace, bijelu majicu i bijele starke, kosu sam pustila. Uzimam ruksak, knjige sam spremila sinoc, i brzo izlazim iz sobe i silazim niz stepenice.

"Otisla sam!" Vicem na ulaznim vratima i izlazim iz kuce. Krenem trotoarom stavljajuci slusalice u usi, slucajno skrenem pogled na drugu stranu ulice i ugledam svog komsiju, ispravka, prelijepog komsiju. Kad god ga pogledam divim se njegovoj ljepoti.

Dap, moze se reci da mi se svidja, ali mah.. ja tek pocinjem sedmi a on deveti razred. Smatra me obicnom malom klinkom. Jebiga! Sta da se radi.
I tako ja stojim kao kip gledajuci ga kako izlazi iz kuce i u sekundi on pogleda mene i mahne mi, u trenutku se osvijestim i sva se zacrvenim pa mu nabrzinu mahnem i pognem glavu ispred sebe. Prokletstvo! Moram uvijek da se izblamiram pred njim? Ovo nije prvi put.. o dodjavola ugledao me kako buljim u njega.. divno! Pogledam u telefon i imam sta vidjeti, 7:30 je! I imam 2 propustena poziva od mog najboljeg prijatelja Jona. Joj uzasno kasnim, srecom skola nije toliko daleko. Kako ne bih zakasnila na prvi cas morala sam da trcim. I nakon par minuta, sva zadihana ulazim u skolu i upucujem se ka svojoj ucionici. Uzdahnem duboko jer ovo ce biti blagi blam. Kucam na vrata i ulazim u ucionicu.
"Dobro jutro.. um izvinjavam se sto kasnim.." govorim nesigurno dok citav razred bulji u mene a ja ocima trazim Jona.
"O zdravo Mia, u redu je, idi na svoje mjesto." Kaze nastavnica srpskog, imam srece, da je neko drugi dobila bih neopravdani.

Nakon sto sam vidjela Jona u prvom redu, predzadnjoj klupi, smjestam se kod njega a on me odmah krene ispitivati.
"Pa gdje si ti do sad, ludice?" Pita me on dok se smjeska.
"Paa malo sam prespavala.." odgovorim a on odmah krene da se cereka.
"Mogao sam i da pretpostavim.." kaze bockajuci me prstom u rame.
"Ajde cuti i prati nastavu." Kazem skretajuci pogled ka nastavnici smejuljeci se.
"Okej okeej." Rece i napokon je ucutio.. ili ipak nije..
"Ali svakako nije nista bitnoo.. obicne dosadne price na pocetku skolske godine." Sapuce mi slezuci ramenima.
"A sta ti ocekujes da radimo?"kazem prevrcuci ocima.
"Hmm.. da igramo iks-oks?" Kaze sa smijeskom na licu. Nasmijesim se i ja a onda uzimam list papira i krenemo da igramo.

Nakon casa otisli smo do svojih ormarica i slucajno sam naletjela na svog komsiju, ponovo, ali ovaj put je bio sa svojim drustvom. Ponovo sam zatekla sebe kako buljim u njega ali me srecom nije primjetio, naravno.
Ah nista zanimljivo se nije desavalo u skoli, pravi smor. Nakon casova Jon je krenuo sa mnom kuci, inace njegova kuca je jednu ulicu od moje tako da smo blizu.
Mi nikad ne idemo busem ili drugim vozilom jer, vjerovali ili ne, obozavamo da setamo. I tako dok smo pjesacili kuci, naravno, Mia ne bi mogla vratiti se iz skole a da ne naleti na svoju slabost. Divno! Moj ,,zgodni komsija" cije ime nekim cudom jos nisam spomenula. Njegovo ime je Nick. Uglavnom on je opet bio sa druge strane ceste.. Boze kako neko moze da bude tako lijep?

Okej Mia osvijesti se, ne zelis da te opet uhvati kako buljis u njega-moja podsvijest se javlja. U pravu si.. brzo se trznem i skrenem pogled ka Jonu koji mi nesto prica a ja ga uopste nisam slusala.

Ups.

"I sta kazes?" Rece Jon sa velikim smijeskom na licu. O ne, sta je uopste pricao? Nemam pojma..
"Sta?" Kazem sa skupljenim obrvama.
"O ma daj! Nisi me ni slusala." Kaze dok pravi ljutitu facu. Ali tako je sladak da se ljuti da nisam mogla da se ne nasmijem.
"Sta je smijesno?!" Kaze skupljajuci jos vise obrve.
"Nista samo si sladak kad se ljutis." Odgovorim praveci puppy face i uspjela sam da mu vratim lice u prvobitni izraz, ovaj put se smijao.
"Uh okeej na tebe je nemoguce biti ljut." Kaze i poljubi me u obraz.
"Jej!" Kazem sa smijeskom smijeskom na licu.
"A sad reci o cemu si pricao?"
"Mozemo da gledamo film kad dodjemo i kasnije odemo kod mene da igramo igrice" kaze sa uzbudjenim izrazom.
"Moze!" Odgovorim tapsajuci rukama, ali rekla sam malo glasnije pa sam pogledala oko sebe da vidim jel ima iko i da, Nick je to cuo i pogledao me sa smijeskom.

O ne opet!

Pa i treba ti kad se deres ko retard - moja podsvijest me smara. Uopste nisam bila toliko glasna.. zar ne?

Uputim mu glup smijesak i skrenem glavu ponovo ka Jonu i nakon par minuta smo stigli kuci.

Zdravo svima!♡ ovo je prvi dio moje prve price na wattpad. Nadam se da vam se svidja❤ ostavite vote i komentar ako jeste, jako bi mi znacilo❤
Lysm❤