Tina je već trčala prema ordinaciji svog tate i već sa vrata vikala: Tata, tata, znaš što se desilo?... Zvonko: Ne, što?... Tina: Mario se probudio... Zvonko: Molim???!!... Tina: Da, pa sam te došla mo... Zvonko: Znam, došla si me molit da ga ja operiram tj. ugradim te leće... Tina: Da, kako znaš?... Zvonko: Pa znao sam da ćeš to doći moliti čim se probudi i da ti odmah kažem da nema teoretske šanse da ga operiram iako znam kako se to radi tj. sjećam se kada je profesor to govorio prije 41 godinu.... Tina: A zašto?,evo na koljenima te molim da ga operiraš... Zvonko: Ma nema šanse, možeš klečat koliko hoće, neću ga operirati, evo ti dva razloga zašto: razlog prvi je imam 60 godina i tresu mi se ruke, a razlog drugi je: sjećaš se priče o baki i djedu?... Tina: Da, i kakve ima veze to sa ovim?... Zvonko: Eh vidiš, ima, i to kakve veze, zato što sam ih ja „ubio" svojim zahvatima i nosim ih na duši, i neću da i zeta nosim na duši... Tina: Ali rekao si da ćeš sve učiniti za mene... Zvonko: Sve osim toga... Zvonko: Idemo po otpusno pismo za tvoga muža... Nakon sat vremena su izašli iz bolnice i došli su kući... Edita: tata, gdje si ti? ujna Karla dođi... Stipe: Mama vidi tko nam se napokon pojavio... Karla: Oho vidi tko nam je došao? Amerikanac gdje si ti bio 5 godina?... Mario: Pa Karla evo obrezivao sam ruže i odjednom sam osjetio neku slabost i pao i trnje mi je probolo oči i sada sam slijep, pa su me poslali doma... Edita: Ajoj tata, .. Stipe: Ajoj, striko ... I tako je prošlo 20 godina: Zvonko je umro,Stipe se zaposlio kao očni kirug u bolnici Orao, a Edita se zaposlila kao učiteljica za slijepe i udala se za učenika(slijepca Matu)... Mate nije mogao progledati ni uz operaciju, imao je urođenu teškoću...Mario nitko nije htio operirati, on se već navikao biti slijep ... Mario i Tina su rekli istinu Editi i Stipi kada su imali 20 godina... Stipe je odlučio operirati strica i to je baš danas na Tinin 55 rođendan... Ušli su u operacijsku salu i nakon 5 sati: Stipe: preživio je i sada moramo čekati 3 dana.. Nakon 3 dana: Stipe: striče, jesi si spreman za kidanje zavoja?... Mario: Da!!!... Stipe skine zavoje i kaže: Sada vrlo polako otvori oči i kaži mi da li vidiš što?... Mario vrlo polako otvori oči... Stipe: I?... Mario:Da, vidim ali mutno... Stipe: Jupii operacija je uspijela, a ovo je normalno, pa ipak nisi vidio 20 godina, za tjedan dana ćeš vidjeti bistro kao prije... Tina, Karla,Edita i Erik zagrle Stipu pa s onda skoče na Marija... Tina kada ostane sama s Marijem poljubila ga.... Nakon tjedan dana: Svi su došli po Marija čak i slijepac Mate kojeg je Edita morala držati za ruku... Svi u jedan glas: Kako je naš slijepac???.... Mario: Sjajno, više ne vidim mutno, sada vidim bistro kao prije... I svi izađu sretni iz bolnice i odluče proslaviti to što Mario ponovo vidi ručkom u restoranu Miki...
KRAJ
YOU ARE READING
Jedan čudesan mačak 5: Marijeva slijepoća
AdventureKako će Mario oslijepit i hoće li ikad više progledat?... Vidjet ćete u ovom petom dijelu...