Ja sam kriva!
"Koji vrag ti radiš ovdje? Jesi li došla zbog mene?"-skoro sam vikala od muke na nju. "Ne znam, jednostavno sam se pojavila na ovoj mekoj travi i blistavom nebu. Bila sam na obali s roditeljima i jednostavno me nešto povuklo, bilo je predivno. Pojavila sam ne na nekom doku, izgledao je napušten, no vrlo spretan."-objašnjavala mi je Mihaela. Mihaelu sam poznavala još od osnovne škole. Nismo bile baš najbolje, imale smo puno svađa, ali smo se i puno puta pomirile. Nakon sedmog razreda osnovne škole postale smo si nešto slično BFF. Ona mi je bila prva BFF ikad, govorile smo si sve i to nas je koštalo svega...
"Hajdemo istražiti, možda nađemo nešto zanimljivo ili možda čak nađemo i izlaz."-rekla je Mihaela nimalo prestrašeno, već nekako uzbuđeno.
NAKON DUGA DVA SATA HODA
Hodale smo dva puna sata, bez hrane i pića, bez muzike da nam vrati raspoloženje. Nismo našle ama baš ništa osim prašume i meke trave sve okolo nas, do jednog trenutka...
"Ena, Enaa, Enaaa..."-vikala je i lupala me laktom Mihaela. Prije nego li sam joj uspjela glasno uzvratiti vikom koju sam dva sata čuvala u sebi, vidjela sam... nešto predivno! Ostavilo me bez zraka u plućima, bez misli u glavi, bez snage u tijelu... Vidjela sam srce otoka, najveću ljepotu otoka. Vidim drveće svakojakih boja, malo plave ondje, žute tamo, crvene, zelene... Boje drveća koje samo ovdje vidjeti se može, crveno nebo koje sam tek primijetila dok sam gledala u visoki žuto-crni hram,s plavim zvijezdama i natpisom BIsix. Koliko god me strah ili se jednostavno od savršenstva i ljepote ne mogu maknuti, Mihaela me uspjela dogurati do samih vrata hrama.
DU LIEST GERADE
Koji rođendan...:)
Science FictionPar učenika srednjh škola,naći će se u čudnoj situaciji.Kasnije su počeli shvaćati o čemu je riječ. Pomagali su jedni drugima u opasnim situcijama i borbama... No neki su čak i okrenuli jedni protiv drugih.
