UPOZNAVAJUĆI SEBE

Part 1

Djevojčica rumenih, debelih obraza, kratke na mušku frizuru ošišane kose i krupnih smeđih očiju, sjedila je u krilu i smiješila se. Žena koja ju je držala bila je u tridesetim, srednje duge kose boje patlidžana, gledala ju je svojim očima punih ljubavi i divljenja prema prvoj kćerki mezimici. Svi su je voljeli, omiljeno dijete u porodici, slatka, neobična, pouvčena i stidljiva. Skakala je iz krila u krilo svojih tetaka koje su je milovale i ljubile njene debele i rumene obraze. Činila se sretna i nasmijana svaki put kada bi ju ugledali. Jedini nedostatak na njenom mršavom tijelu i prelijepom licu bili su njeni oštećeni zubi. Kao vrlo mala, nije htjela da jede ništa zdravo. Počela je piti neke sirupe da poboljša željezo i krvnu sliku i zbog toga je pokvarila zube. Bili su vrlo oštećeni i smeđi, stoga je izgledala smiješno kada bi se smijala. Imala je svu pažnju svijeta, od malih nogu je voljela istraživati i ići gdje je noge nose. Ali slika iz djetinjstva prije polaska u prvi razred osnovne škole se nije toliko ni sjećala, samo nekih površnih stvari kroz maglu. Sjećala se kako je sa roditeljima šetala po noći. Otac bi zapalio cigaretu i brzo vrtio, pravio oblike, a Nisa bi se smijala. Sjećala se samo raznih slikovnica sa tekstovima koje bi joj čitao tata i koje je naučila napamet. Sjećala se da je sa četiri godine počela da čita i piše, a sa pet da broji, zbraja i oduzima. Bila je jako talentovana, pametna i kulturna djevojčica. Imala je jednu prijateljicu Amilu, sa njom se družila od malih nogu, zajedno su krenule u školu i sjedile u istoj klupi. Amila je bila mala plava djevojčica sa plavim očima i bila je ružnjikava, ali mudra, lukava i sebična, no svejedno Nisa se družila sa njom. Igrale su se svaki dan, šetale i smijale. Sve tajne o sebi su otkrivale jedna drugoj. U školu su išle zajedno, vraćale se zajedno, na velikom odmoru šetale i sjedile u dvorištu zajedno, dijelile sve, baš kao najbolje prijateljice iz filmova...