UPOZNAVAJUĆI SEBE

Part 2

    Iako su bile dva svijeta različita činilo se da su se voljele. Kada jedne nije bilo u školi, ovoj drugoj bi bilo dosadno i nije ni sa kim htjela da se druži. Imale su iste simpatije ali nikada se nisu svađale zbog toga, čak iako se na njihovim licima vidjelo da su ljute i osjećaju se krivo. Godine su prolazile i kako su bile starije, brže su shvatale neke stvari i ponašanje ljudi oko njih. Počele su i svađe i ljutnje, tako da nisu bile kao prije. Slušale su priče djevojaka sa strane koje su se konstantno miješale u njihovo prijateljstvo pokušavajući na sve načine da ih zavade, dok na kraju nisu uspjele. Amila i Nisa su se razišle, družile se s drugim djevočicama, nisu išle zajedno u školu, nisu se čak ni pozdravljale, pa ni sjedile zajedno. Mrzile su jedna drugu, čak iako su udubini duše željele da se ispričaju i zagrle, ponovo se druže i pričaju svoje najdublje tajne. Pred novim društvom nisu mogle biti otvorene upotpunosti, krile su sve što ih muči, smijale se nasilu i glumile prijateljstvo samo da ne ostanu same. Pubertetsko doba je jako čudno, meni neobjašnjivo. U tom period udjeca čine razne stvari, jer se nalaze na raskrsnici dobra i zla. Ako odabere dobro, ostali će ga zadirkivati i postat će ugrožena vrsta jer nije htio da radi po njihovim prvilima i zakonima. A ako odabere zlo, pratit će ga stalno i vječno će se kajati što nije odabrao dobro. Djevojčice u tom periodu počinju biti razvijenije poprimaju oblik tijela, sve su lijepe i zgodne. A muškarci mladi i napaljeni, misle da znaju sve o ženama i dovoljno im je samo da ih dodirneš po erogenoj zoni ili kažeš nešto što im prija, da bi oni razvezali svoju prljavu i bujnu maštu. Taj period je, za neke osobe jako težak, bolan,nepodnošljiv, a nekima prođe tako da ga i ne osjete. Sjećam se tog perioda koji je trajao dvije godine osnovne škole. Neki stariji modeli mobitela sa kamerom i staklom na dodir, skrivali su se u džepovima perverznih dječaka. Na malom odmoru bi gledali par kratkih snimaka pornića koje su pokupili od starijih muškaraca, a neki koji su bili inteligentniji, preuzimali su te snimke sa interneta koji je u to vrijeme tek počeo biti popularan. Dječaci bi se okupili oko jednog stola u učionici i gledali, smijali se i ispuštali neke neprirodne zvukove. Glasovi su im bili u mutirajućoj fazi, stoga su bili jako smiješni kada bi progovorili. Nakon par klipova koje bi pogledali izašli bi u školski hol i takmičili se koji od njih će zadati više "aplauza" po guzama djevojčica. To im je predstavljalo neko posebno zadovoljstvo i Bog zna koliko „aplauza" smo dobile u te dvije godine.