Peto poglavlje

61 8 0
                                    

Nervoza se širila mojim tijelom. Svaki dio tijela mi se tresao iako sam svom snagom pokušala mirno sjediti. Nervozno sam grizla donju usnu i molila sam se da ovaj dan završi što prije i da ovaj osjećaj nervoze prestane.

Pogledala sam u mali prozor kroz kojeg je prodirala dnevna svijetlost. Nije bilo sunca, samo tmurni, sivi oblaci koju su stvarali vrstu svjetline koja nikom nije ugodna. Pogled sam sam skrenula na vrata po stoti put u pet minuta. Danas je zadnji dan u sedmici, danas dobivam svoj tajni zadatak i danas ću znati na čemu sam.

Ustala sam sa drvene stolice koja se nazila u ćošku i počela hodati ljevo-desno. Ako nešto mrzim onda su to osjećaji nervoze i straha. Samo želim da prođu i da na kraju pomislim "Zašto sam se ja uopšte uplašila ili unervozila?"

Na vratima se začulo jedno kratko kucanje. Odmah sam povukla bravu s obzirom da sam prolazila pored vrata. Ugledala sam Leonarda u njegovom uobičajenom crnom odijelu samo što je ovaj put uz pomoć gela zalizao kosu.

"Jesi spremna?" zagrizao je donju usnicu i uvukao ju u usta. Mislim da nisam spremna. Definitivno nisam spremna. Umrijet ću već prvi dan u svom poslu i to mi je najteže za podnijeti, ali ako sad odustanem ko zna šta bi uradili mojoj mami.

"Valjda." nesigurno sam odgovorila i krenula za njim prema uredu glavnog tajnog agenta. Pokucao je na vrata i pokazao mi rukom da uđem sama. Tako sam i uradila, i odmah me obuzeo još veći strah. Stala sam ispred drvenog stola sa rukama isprepletenim iza leđa.

"Kako se osjećaš?" pobogu, ovaj čovjek me nervira. Zašto misli da ćemo sad normalno komunicirati nakon svega što mi je uradio? Samo još treba da mu ljubim ruke i rukujem se s njim.

"Nikad bolje." sarkastično sam se nasmijala što je njega natjeralo da prevrne očima i ustane sa crne stolice nakon čega se je stolica zavrtila.

"Za ovaj posao trebaš biti ozbiljna, znaš to?" podignuo je obrvu i pogledao me svojim tamno smeđim očima. "Dobro, da pređemo na stvar. S obzirom da je prošlo sedam dana danas dobijaš svoj tajni zadatak. Neće biti ništa teško s obzirom da si tinejdžer." vratio se nazad do svog stola i iz fascikle izvadio bijeli papir. "Ovo je Mike Folks, učenik Roadwill srednje škole." pokazao mi je sliku crnokosog dečka sa plavim očima. Bio je prezgodan, i ne znam kako bi mogao imati bilo kakve veze sa ovim. Ne izgleda kao opasan tip. "Više smo ga puta pokušali uhvatiti i on se uvijek izvuče. Njegov otac je jedan od većih kriminalaca samo što nažalost nemamo nikakvih dokaza."

"A Mike?" progutala sam knedlu. "Kakve on veze ima sa ovim?"

"Prije dvije godine ubio je naša dva tajna agenta, provalio u naš sistem i ukrao sve informacije o novom oružju. Vjerujemo da sa tim i još nekim dodatnim stvarima planira napraviti novo oružje koje planira upotrijebiti protiv nas. Zato nam trebaš ti." ja? Ne razumijem, kako im mogu pomoći sa ovim? Nadam se da neću morati provaljivati u ničiju kuću nit ubiti nekoga. A uostalom Mike je zgodan, njega ne želim ubiti. Hah, nije kao da bi mogla.

"Natjeraćeš ga da se zaljubi u tebe, saznaćeš sve njegove tajne i sve o njemu, a zatim ćeš sve to prenijeti nama. Lako je, nema nikakvog ubijanja ni ništa slično." sjela sam na fotelju koja se nalazila pored stola kako se ne bi onesvijestila. Kako bi ja trebala natjerati nekog da se zaljubi u mene?! Koliko znam za sebe još se niko nije zaljubio u mene i oni planiraju da svidim ovakom zgodnom dečku?

" To je..." uzdahnula sam lupkajući prstom po fotelji, "nemoguće." podignula sam obrve i gledala u prazno ne vjerujući.

"Naravno da je moguće." opušteno se nasmijao i bacio ispred mene crni ruksak iz kojeg se čulo lupanje stvari. Šta je sad ovo? "Tu se nalaze neke stvari koje samo tajni agenti imaju. Naprimjer, specijalni satovi, narukvice, majice..." shvatam. Tajni agenti izmišljaju SVAŠTA. Naprimjer vidiš da nekog nosi narukvicu, pomisliš obična narukvica, a ono na kraju pištolj. Nisam baš sigurna da li se od narukvice može napraviti pištolj, ali shvatate poentu?

"Leonardo će te odvesti u tvoj novi stan."

Izašla sam iz njegovog ureda puna novih informacija. Najveći problem je da natjeram Mikea da se zaljubi u mene iako postoji šansa da mi kaže sve tajne i kako kog planira ubiti i bez zaljubljivanja. Šansa je 0.0003% ali postoji! Okej, koga lažem? Naravno da nema šanse! Zato mi treba plan Kako natjerati Mikea da se zaljubi u mene.

durm36

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Sep 02, 2018 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Kidnapped by AgentWhere stories live. Discover now