Zov Prošlosti

~3 dio~

Sjedim u avionu i razmišljam o svemu. Što ako Álvaro ne bude htio biti donor? Što ću ja onda? Što će onda biti sa Barisom. Sjetila sam se dana kada sam upoznala Alvara na plaži. Sjetila sam se kako smo ga moji prijatelji i ja ismijavali,jer je dane provodio popravljajući brodove i pomagajući drugima.  Sjetila sam se svega..

P R O Š L O S T

Gledala sam u test na kojem su bile dvije crvene linije. Izdahla sam i dodirnula se rukom po trbuhu gdje je bio novi život. Izašla sam iz kupaonice,i otišla u dnevni boravak gdje me je čekala čitava moja ekipa. Alkohol,glasna muzika,hrana,ples....sve se to odvijalo u mojoj kući.  No meni više nije bilo do toga..

"Serena,što se dogodilo?" -upitao je Mihael plešući. Nisam ništa rekla samo sam sjela na kauč. Svi su se okupili oko mene,a muzika je stala.

"Izgledaš kao da ti je neko umro?" -rekao je Alex držeći bocu tekile.

"Ajde Serena reci nam što je bilo?" -rekla je Lea.

Nisam im ništa odgovorila samo sam im pokazala test."Trudna si!?" -rekao je Mihael.

"Izgleda da jesam." -rekla sam tiho.

"Joj stara,pa znaš li ko je tatica?" -rekla je Lina.

"Joj,pa naravno da znam." -rekla sam.

"Reci nam ime srećkovića ili bolje da kažem nesretnika." -rekao je Alex.

"Ne želim." -rekla sam.

"Joj stara,ne bi da te plašim,ali teško ti se kad Simon sazna." -rekla je Lea.

Tada sam se sjetila svog brata,koji je po svemu izgledao više kao naš otac nego brat. Sjetila sam se koliko mi je puta govorio da ne partyam da ću nastradati,ali ja to nisam shvaćala.

      •  S  A D A Š NJ O S T•

"Gospodična stigli smo!" -iz misli me je probudila stjuardesa koja je stojala ispred mene. Nisam joj ništa rekla samo sam ustala i uzela svoju svjetlo plavu torbu i izašla iz aviona. Uzela sam kofer i izašla iz luke. Udahnula sam zrak,te sam ugledala taxi. Brzo sam potrčala, iako sam u štiklama.

"Dobar dan! Možete li me odvezti do nekog hotela. " -rekla sam starijem čovjeku crne puti,sa bijelim brčićima niskog rasta.

"Može dijete." -rekao je to i stavio moj kofer u gepek. Dijete? Kako čudan naziv za osobu koju ne poznaješ. Okej... razumijem da sam mlađa,ali zar ne postoji izraz kao Gospođice ili Damo? Sjela sam u auto vidno zgrožena prvim utiskom.

"Oprostite,da li znate za nekakav luksuzni hotel?" -upitala sam"Hahahahahha." -nasmijao se tamni čovječuljak. 

"Dijete, nema ti toga ovdje. Mogu te samo odvesti u ovaj jedan,jedini koji znam da je dobar." -nastavio je da priča simpatični čovječuljak.

Nakon 10 minuta...

Izašla sam iz auta i vidjela veliku kuću. Čekaj, je li ovo neka šala? Ovo je hotel..

"Ovo te košta 5$" -rekao je.

Dala sam mu novčanicu od 20$

"Čekaj da ti vratim ostatak." -rekao je.

"Nema potrebe." -rekla sam.

Kada sam ušla u hotel gotovo sam povratila... Nema recepcije,niti osoblja.

"Hej ti!! Što trebaš?" -rekao je neki mladi tip.

"Ovaj.."

"Hoćeš jednu noć samnom. Može!" -rekao je to te krenuo prema meni.

Brže bolje sam istrčala iz hotela. Koji luđak...
Lagano sam se smirila i hodala iako ne znam kamo idem.

Nazvala sam Sergia.

"Hej braco!" -rekla sam.

"Oooo ¡Hola!" -rekao je.

"Daj ne glumi majmuna." -rekla sam mu..

"Kako ti je na otoku?" -upitao je.

"Super, osim što me je gotovo zaskočio manijak. Majmune jedan grozno mi je.

" Dobro reci mi šta hoćeš?" -upitao je.

"Pošalji mi kartu sa obilježenim mjestom gdje se nalazi Álvaro." -rekla sam mu.

"Uredu sekice." -rekao je.

"Kako mi je sin?" -upitala sam.

"Dobro je. Sad je zaspao. Nazovi nas kasnije na FaceTime" -rekao je.

"Uredu." -rekla sam to i prekinula.

Sunce,ljudi,plaža, prljavština,neasfaltiran put,umorna ja.. Pogledala sam u mobitel i vidjela kartu.

„Živi u svjetioniku ne možeš pogriješiti." -pisalo je u poruci.

Nakon dugog hodanja napokon sam ugledala svetionik,koji je izgledao predivno. Malo neobično da je svetionik na velikoj plaži.

Iako upadam u pijesak i bole me noge ne odustajem u hodanju u štiklama. Vučem veliki kofer za sobom.

Lagano dolazim do starih bijelih kameni stepenica te sjedam na njih. "Hajde Serena nije problem razgovarati sa čovjekom. Samo opušteno i mirno." -rekao je moj unutarnji glasic.

Lagano sam pokucala na zelena vrata. Ubrzo su se otvorila i izašao je....