Kao oblaci mržnja se nakuplja,
guši me,
ali ne zaboravlja
da moram živjeti kako bi me mučila.
Guši me, nemam zraka,
bojim se svakog zvuka,
čovjeka,
mraka.
Ne razumijem što se događa,
nitko mi ne pomaže,
njih ništa ne pogađa.
A ja patim...
Patim u tišini,
čekajući nešto,
ali nitko ne dolazi
jer anđeo je nest'o.
Ostala je samo mračna strana anđela,
ostala je samo krhotina,
jecaji bola,
tišina svemira.
Ostalo je samo pero crno
koje čuvam
da me podsjeti na osvetu.
Ali sada je sve mirno.
YOU ARE READING
Mračna Strana Anđela
PoetryCrno pero anđela. Bijela aureola demona. Nema pravog puta. Sudbinu biraš sam.