Mračna Strana Anđela

Anđeo

Ostala sam sama, bez anđeoskih krila,
to sam zaslužila jer dobar anđeo nikada nisam bila.
Sada plačem na kraju svijeta,
prisjećam se naših predivnih ljeta.
Kada se sunce zlatno na nebo penjalo,
kao da je iz zemlje izlazilo.
Oblaci su bijeli polako blijedjeli,
za zvijezdama polako plovili.
Vjetar je mrsio moju smeđu kosu,
donosio miris mora mome nosu.
Morski su se valovi razbijali o stijene,
oči moje, iako umorne, bile su budne.
San mi jednostavno na oči dolazio nije,
mjesec se iza oblaka sakrio kao da nešto krije.
Jecaji su se probijali kroz tišinu,
a odjednom se neka svjetlost s neba skinu.
Dolazi li to anđeo po mene
ili se to sklapaju oči moje snene?