Andromaha se naglo probudi vrišteći. Sa čela joj se slijevao znoj i teško je disala.
„Što je tebi, ženo? Zar želiš probuditi pola šume i tako nagovijestiti Mordovim njuškalima gdje se nalazimo?", upita je Paulus, povlačeći dim iz lule.
„To je moja stvar, pametnjakoviću! I goni se više s tom smrdljivom lulom! Ne podnosim pušenje!", s gađenjem će kraljica.
„Dobro jutro i tebi, vidim da si sjajne volje, kao i obično", naceri se ratnik te spremi lulu i duhan u naprtnjaču.
„Smijem li pitati Vašu Visost što je to krasno sanjala?", upita sa znatiželjom ovaj.
„Naravno da ne smiješ. Gdje je Taramis?"
„Poslao sam je s Alarikom do potoka napuniti čuturice, neće je biti neko vrijeme. Slušaj, već dugo ti želim reći nešto važno."
„Što to? Da si možda promašio put do doline? Ubit ću te ako je tako!"
„Ne, nije to. Vidiš, ti si baš zgodna ženska i veoma mi se sviđaš. Lijepa si, hrabra, bogata, malo drska, ali baš zato se palim na tebe. Mislim da bi bila i odlična domaćica. Što kažeš da se nas dvoje uzmemo?", reče joj on, s ozbiljnim tonom u glasu.
„Drzniče, ja ću tebi opaliti ovo!", i prilijepi mu jednu šamarčinu, „Kako se samo usuđuješ pitati me tako nešto?"
„Ohhhh! Hvala, hvala, može još?", odvrati radosno Paulus, ozarena lica.
„Što je tebi, idiote? Zar voliš kad te drugi tuku? Nisam znala da si mazohist!"
„Ma, nisam. Ali sve što primim od ovakve krasotice, pa bilo lijepo ili ružno, mene dira ravno u srce", odvrati ratnik slatkim glasom.
Andromaha se zarumeni na ovaj kompliment, a zatim reče:
„Da nisam još uvijek potresena snom, sada bih te dirnula ravno šakom u glavu. A ja sam mislila da si se ti zagrijao za moju vjernu Taramis?"
„Cura je zgodna, ali je ne preferiram siromašne vještice, draže su mi plemkinje. Sviđa mi se tvoj karakter, tvoj stas, tvoja materijalna i duhovna ljepota. A bome i tvoje pune kraljevske riznice i prijestolje koje bih rado dijelio s tobom!", ispuca ovaj ko iz topa.
„Ti si stvarno jedan od onih koji nemaju dlake na jeziku. Neki su i za manje od ovoga ostajali bez glave", reče ona zadivljeno.
„Riskirat ću, nudim ti svoju ruku i srce."
„Slušaj, ne znam što bih ti rekla. Priznajem da sam očarana tvojom rječitošću, zaista imaš muda ovako pričati s jednom kraljicom. Mislim da mi je stvarno došlo vrijeme naći dobrog ženika i suvladara na prijestolju. Nisi baš neki ljepotan, ali nisi plemić, nego čovjek iz naroda, galantan i nemjerljivo zgodniji od odurnog Morda koji me prosio. S druge strane, bojim se da će moja odluka slomiti srce Taramis. Mislim da je ona luda za tobom", reče djevojka.
„Ako želiš mogu ja popričati s tobom, siguran sam da će razumjeti."
„Ne, Pauluse. Radije šuti ko zaliven pred njom i hladno odbijaj njena udvaranja, barem dok ne stignemo do utvrde. Pisneš li samo riječ o tvojim ljubavnim planovima sa mnom, ičšupat ću ti taj slatkorječivi jezik!", zaprijeti mu kraljica.
„Kako vi kažete, Vaša Visosti", odvrati on i galantno se nakloni.
„I ne zaboravi prvotni cilj zbog kojega si ovdje s nama, pomoći nam u našoj misiji. Pronaći princa Wilhelma i uz njegovu pomoć osloboditi naša kraljevstva od terora. Opet sam sanjala tog mladića noćas, bila je to prava noćna mora i probudila sam se sva u strahu."
