"Ustaj Kristina, zakasnices" derala se mama iz susjedne sobe. Boze, da li cu se ikada naspavati. Pogledala sam na telefon da vidim koliko je sati. 6:40. Prerano ako mene pitate. Mrzovoljno sam ustala iz kreveta i otisla u kupatilo. Oprala sam zube i umila se hladnom vodom ne bi li me razbudila. Ali ne pomaze. Pogledala sam se u ogledalo i prepala se sama sebe. Kosa cupava, podocnjaci do brade. Ovo je zadnji put da sam ostala do 3 ujutru kad znam da moram ustati u 6.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pocesljala sam se i stavila korektor u pokusaju da sakrijem podocnjake. I ostala na pokusaju. Ubacila sam knjige i novcanik u torbu, naspricala malo parfema na sebe, zgrabila kljuceve sa stola i telefon i sisla u kuhinju. Mama mi je ostavila dorucak na stolu posto ona u 7 ide na posao a ja u 7:15 u skolu. Pojela sam to i prelistala instagram. Uzela sam svoje stvari, obula bordo starke i izasla iz kuce. Sjela sam u svoje auto koje sam dobila za 18-ti rodjendan od roditelja a to je crni Land Rover 2015.
Rekli bi ljudi da sam neka razmazena tatina djevojcica koja ima mnogo para i tata joj sve kupuje. Pa razmazena nisam, ali moj tata posjeduje svoju kompaniju dok mama radi u bolnici.
Upalila sam auto i povezala telefon na aux da pustim sebi muziku. Dvije ulice od mene zivi moja najbolja drugarica Milica. Usput sam pokupila u nju i odvezla nas do skole. Tamo nas je vec nestrpljivo cekao Nikola.
"Pogodite sta ima novo" govorio je uzbudjeno. "Cekas pismenu molbu? Pa govori vise!" rekla je Milica udarajuci ga u rame. "Sinoc je Dejan dosao sa fakulteta i objasnio mi je matematiku" rekao je Nikola i okrenuo se prema skoli da bi nastavili hodati prema ucionici. "Mislim da cu dobiti bar 3 ili 4" pogledao nas je obe da vidi da li slusamo. "Odlicno, napokon i ti nesto znas" smijala sam mu se i isplazila jezik. "Pa ti si boginja matematike izvini molim te" pravio je face kao neka boginja dok smo se Milica i ja cjepale od smjeha. "Mislim da vas smjeh ovdje prestaje" Nikola je uperio prst u ucionicu gdje smo imali prvi cas. Okrenula sam se i vidjela da na mom mjestu sjedi osoba koju ne podnosim.
Vedran.
On je jedan arogantni, nekulturni, retardirani konj. Pitate se kako se znamo. Pa nasa istorija se pise jos od sedmog razreda osnovne. Oduvijek me zadirkivao, provocirao i ismijavao. I to traje sve do danas. "Nidze mogu li sjesti sa tobom, plizz?" napravila sam slatku facu jer znam da on ne moze odoliti mojoj slatkoj faci. "Samo ako Mario ne dodje." ali u tom trenutku se pojavio Mario i profesor. "Sjednite na svoja mjesta" rekao je profesor gledajuci u dnevnik. Uzdahnula sam i sjela pored Vedrana.
