Dark Attraction

Chapter 1

"Raven! Dolazi ovamo." čujem glas svoje drage majke čim ulazim u kuću.

"Molim, majko?" pristojno je pitam.

"Gdje si bila?" pita me kao i uvijek i iskreno mi je već dosadila s tim ali nema veze.

"S prijateljicom,"odgovorila sam mirno.

"Zašto se nisi javila? Nisam znala ni gdje si, ni s kim, ni što radiš. Nemoj to više nikada napraviti ili si u kazni." kaže te ode u sobu.

Stvarno ne znam zašto je takva. Otac nas je napustio kad sam imala dvije godine. Po maminoj priči je on trebao otići kako bi nas dvije bile sigurne. Nisam razumjela sve potpuno osim da ima veze sa dilerima. Ne spominje ga previše ali ni mene on ne zanima čim radi prljave poslove.

Odem u sobu i presvučem se u trenirku. Uzimam laptop i obavljam nešto vezano za školu s čime sam gotova za sat vremena.

Nisam znala što raditi svo ovo vrijeme. Odlučila sam nazvati najbolju prijateljicu. Nas dvije se znamo od vrtića i nikada nismo iznevjerile jedna drugu te si sve govorimo.

"Srećooo!!! Već ti nedostajem?" izdere mi se u uho čim se javi.

"Da, da Bonnie. Ali ne. Dosadno mi je i skoro sam završila u kazni." bacim se na krevet dok joj pričam.

"Znaš, ona je vrlo vrlo stroga žena koja nije sigurna u sebe. Ne želim biti nepristojna trenutno i reći riječ na k ili p." kaže na brzinu i skoro je ništa nisam razumjela ali nema veze.

"Daj dođi kod mene sa nekom pizzom, slatkišima i pićem.... da nije alkohol." rekla sam joj i brzo nadodala jer sam znala da bi donijela alkohol samo tako. Ona pije kad god može ili kad joj je dosadno, a ja nisam još ni kušala kap alkohola.

"Samo ti čekaj, počet ćeš ti piti sa mnom. Uskoro. Predosjećam to bez sumnje. Ali dobro ne danas. Dolazim za 15 minuta. Vidimo se, mala!" i prekine bez da sam joj uspjela nešto reći. 

Pospremila sam sobu dok sam je čekala, knjige vratila na policu, bacila prljavu robu na pranje, usisala i spremila knjige za sutra.

Čujem zvono i žurim niz stepenice da otvorim vrata. 

"Tko je to?" govori mi majka dok silazi niz stepenice.

"Bonnie." kažem dok otvaram vrata.

"Što... Ooooh, dobar dan gospođo Adams. Kako ste? Nećete zamjeriti ako malo svratim? Znam da ne budete. Ajmo gore!" izbrblja dok hoda prema mojoj sobi. Zapravo trči kao da ju netko ganja.

"Što ćete raditi?" upita me majka čim je Bonnie otišla.

"Ma znaš nju. Malo tračeva, hrana i žensko druženje." odgovaram ukratko i odlazim gore.

Ulazim u sobu i vidim Bonnie kako leži na krevetu, već otvarajući vrećicu sa čipsom, te bocu CocaCole u kojoj sigurno nije CocaCola.

"Bonnie? Rekla sam bez alkohola ovaj put, pobogu."rekla sam tiho s ozbiljnim glasom. Ta cura stvarno nije normalna. 

"Ali to je samo bambus. To je ništa. To mi je kao kap alkohola." pogleda me s nevinim očima.

"Ugh... dobro!" jednostavno mi je već dosadilo da je stalno probavam urazumiti. 

"Jej! Hoćeš?" pruža mi drugu bocu, a ja odmahnem glavom. Nema šanse. Znam ja da sam  treći razred srednje škole i da je to sad to razdoblje kada su djeca buntovna kao da su se osobno pretvorili u male vragove. Ali to nije moja spika, kako bi se reklo. Nisam okusila kap akohola u cijelom životu. Prenevina sam znam. Ali kad imaš majku koja je vrlo zaštitnićki i posesivno nastrojena 24/7, onda bi se složili sa mnom.