Alive (Niall Horan)

Prolog

,,Mama,zar moram?"-pokušavam uvjeriti mamu da ostanem doma dok ona ide odnijeti kolače novim susjedima kao znak dobrodošlice.

,,Maddie,molim te.Samo još ovaj put.Nije ništa strašno."-uzima jedan tanjur i daje ga meni,a drugi uzima sebi.

,,Ali mama..."-i dalje se protivim,ali kao i svaki put kada pokušavam ostati u svojoj sobi i čitati neku dobru knjigu,koju sam pročitala najmanje 10 puta,i ovaj je neuspješan.

,,Ne raspravljaj se,idemo zajedno upoznati nove susjede i poželjeti im dobrodošlicu."-ovu raspravu ona zavrašava ovom rečenicom,a zatim izlazimo i upućujemo se ka kući novih susjeda.

Prilazimo dvorištu,i nesigurno ulazim unutra za razliku od mame koja ima osmijeh od uha do uha.Pa otkud se može znati,možda su susjedi neki narkomani,drogeraši i sve ostalo.

Mama pritiska gumb za zvono i nasmijano čeka da upozna nove susjede.Ja samo stojim i čekam da ovo što prije završi jer želim ići čitati knjigu koju sam dobila za svoj 18 rođendan,i koju sam pročitala najmanje 15 puta.

Na vratima se pojavljuje plavokosa žena srednjih godina sa velikim osmijehom na licu.

,,Dobar dan,izvolite."-ljubazno nas pušta u kuću ta žena,a mi ulazimo s onako osmijehom.Dobro,moja mama ulazi sa osmijehom,ja ne.

Kuća je bila lijepa,dosad uvijek prazna,jer niko nije duže vrijeme useljavao u nju.

,,Izvolite,raskomotite se."-pokazuje nam rukom ka dnevnoj sobi,a mi ulazimo.

,,Dobrodošli,nadam se da ćemo biti dobri susjedi."-govori mama,i zatim pruža tanjur gospođi,a zatim i ja pružam svoj sa malenim osmijehom.Ne želim da ljudi na početku steknu pogrešno mišljenje o meni.

,,Hvala vam,nadam se."-gospođa prima tanjure i odnosi ih u kuhinju,a mi sjedamo na kauč.

,,Ja sam Maura,drago mi je."-pruža mojoj mami ruku i njih dvije se zatim upoznaju,a ja se dosađujem.

,,Maddie,ja imam sina tako tvojih godina,pa ako želiš možete se upoznati."-govori mi gospođa Maura,ali mislim da nisam za neka upoznavanja,ionako sam jedva i sad krenula.

,,U redu je,ne želim smetati,možda ima svog nekog posla."-govorim,pokušavakući se očigledno izvući da ne moram upoznavati tog dečka.

,,Mislim da mu nećeš smetati,slobodno idi,bit će mu drago upoznati tako lijepu i pametnu djevojku."-pohvaljuje me,a ja iskreno ne znam kako da se izvučem a da ne moram ići gore u njegovu sobu i pričati s tim dečkom.

,,U redu je,upoznaćemo se već u školi.Ne želim mu sad smetati,vjerovatno se želi raspakirati."-ponovo se pokušavam izvući i u sebi tiho molim Boga da će ovo upaliti.

,,U redu,kako želiš."-konačno osjećam neko olakšanje,jer sam oslobođena tog upoznavanja jer nikad nisam bila dobra u tome.

Mama i gospođa Maura su nastavile razgovarati,a ja sam se nastavila igrati i zagledati svoje nokte koji su bili nalakirani u plavu boju.Plavu boju oceana.

,,Mama,ima se što jesti?"-pogled okrećem u smjeru odakle je glas dolazio.Tamo sam ugledala plavog dečka,otprilike je bio moje godište.Plava kosa sa crnim pramenovima.Izgledao je dobro,to je vjerovatno dečko o kojem je gospođa Maura pričala.Prošao je prstima kroz kosu,i ušetao u kuhinju.

,,Niall,imaš napravljene palačinke s Nutellom na radnom stolu."-dovikuje gospođa Maura,onom plavom dečku koji se očigledno zove Niall.

Nije ni prošao ni minut,a onaj isti plavi dečko je izašao iz kuhinje,s tanjurom u rukama punim palačinaka.Krenuo se popeti uza stepenice,ali ga zaustavio glas njegove majke.

,,Niall,želim da se upoznaš s Maddison,ona nam je susjeda."-gospođa Maura pokazuje na mene,govoreći Niallu.Baš je naumila da se upoznamo i gotovo.Ne odustaje.

,,Mama,znaš da ne volim upoznavanja."-buni se plavokosi Niall,i ponovo kreće uza stepenice.

,,Niall,rekla sam nešto."-zaustavlja ga mama ponovo,a ja shvatam da imamo nešto zajedničko.Ne volimo upoznavanja.

,,Ne želim!"-samo lagano odgovara i penje se uza stepenice,i nestaje nam iz vidika i ja sam mu na neki način zahvalna.

,,Oprosti dušo,nekad zna biti stvarno bezobrazan."-govori gospođa Maura i kreće da ustane za njim.

,,U redu je,upoznaćemo se već u školi."-zaustavljam je u njenoj naumi,i ona samo uzdiše,i ponovo sjeda.

,,Hvala vam na ovakvoj dobrodošlici,i oprostite zbog Niallovog ponašanja."-govori gospođa Maura i pretpostavljam da će sad izgrditi tog dečka koji je kao i ja,ne voli se upoznavati i više voli sjediti sam.

,,U redu je,nadam se da ćemo se uskoro opet vidjeti."-mama odgovara,te izlazimo iz dvorišta i krećemo ka našoj kući.

,,Kakav dečko.Sramota."-samo što smo se odmakli možda 5 metara od dvorišta,mama počinje sa tračanjem.

,,Daj mama pusti dečka.Zahvalna sam mu što je ono rekao."-govorim,te ulazimo u kuću i ja krećem ka svojoj sobi penjajući se uza stepenice.

,,O moj Bože Maddison,da to više nikad nisam čula od tebe."-mama ne može da vjeruje da sam upravo branila onog dečka,koji se 'loše' ponašao kako moja mama tvrdi.

,,Kakogod."-konačno otvaram vrata,i ulazim u svoju sobu koja je bila oblijepljena posterima poznatih.Nisam neki veliki ljubitelj baš svih tih glumaca,ali ima ih par koje baš gotivim.

,,Konačno mogu u miru čitati knjigu."-tiho progovaram i sjedam na krevet,iznad kojeg se nalazio prozor.Pogledala sam kroz njeg i ugledala na prozoru onog dečka,kako leži na krevetu i igra Soccera.

Zgodan jeste,lijep također,ali ja ne želim dečka.Jednostavno mi ne treba.Imaš dečka - odmah imaš i više problema.

Oni stanuju pored nas,tako da su nam oni praktički prvi susjedi.Knjigu uzimam u ruke i dalje sjedeći pored prozora i krećem čitati od dijela kod kojeg sam zaustavila čitanje.