Opet sam zaspala. Bila sam nesmotrena i nisam bila u stavu pripravnosti. Neprijatelj je uspio probiti visoke zidine i unio je nemir. Napeo je goruće strijele zla i zabio ih u moje bokove. Unio je u moje srce ljutnju, bijes i gorčinu. Moje misli su postale ratna zona. Izmjenjuju se udarci osude i kriticizma, a za obranu nisam mogla upotrijebiti ni mač, riječ Božju, niti sam digla štit vjere da me zaštiti. Umorna i iscrpljena na kraju dana, san mi se jedva spustio na oči.
Iznova zaboravljam taktiku neprijatelja, a već sam više puta izvojevala pobjedu. Napada uvijek na isti način. Ne mijenja taktiku – a moja slabost je da padam u zamku na isti način. Oklop pravednosti nemarno leži na podu, remen istine skuplja prašinu. U glavi bitka i napetost nadvladavaju – skoro nikakav otpor ne pružam.
Duboki san ništa ne rješava. Bijeg od suočavanja ne donosi mi priželjkivanu pobjedu. Naprotiv, prisiljava me na daljnje povlačenje. Za pobjedu potrebno mi je oduprijeti se i nadvladati neprijatelja. Donosim odluku. Odvažno planiram napad. Razlučujem misli i počinjem tjerati okupirajuće zle nasilnike: nepraštanje, svađu i osvetu.
Oblačim kompletnu bojnu opremu i krećem u molitvu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
