Prvi dio/ Shinhwa University

100 3 0
                                    

Izlazim iz auta popravljajuci skolsku uniformu Shinwa fakulteta.Zatvaram vrata i nespretno zakljucavam auto na dugme koje se nalazi na kljucu od njega.Stavljam kljuc u desni dzep,dok iz lijevog vadim raspored predavanja i fakulteta.Pogledala sam na sat i za neko cudo uopste ne kasnim.Krenula sam prema ulazu gdje je bilo jako dosta studenata,a skoro svi su isli u grupicama.Vecina djevojaka pegla,frcka kosu stavlja tonu sminke i dosta nakita.Djecaci izgledaju nekako ufurano sa tonom gela.Svi su isli nekim stepenica koje vjerovatno vode do te zgrade.Da mi je znati sad gdje trebam ici,kako saznati gdje je moj razred  sve bi bilo bolje.

,,Izvini''potapsala sam neku djevojku koja mi je bila u blizini.Bila je u grupi par djevojaka i izgledale su kao godinu-dvije starije od mene.Ima tamnije plave oci,dugu kovrdzavu svijetlo smedju kosu i nije izgledala ufurano,,Nova sam ovde i nije mi jasno gdje trebam ici''trudila sam se da pitam sto pristojnije pri tom da ne bude glupo pitanje.Nikad se nisam snalazila za prvi dan skole,gdje trebam ici i sve te stvari.

,,Danas ti je prvi dan?''pitala me a ja sam klimnula.,,Danas samo trebas da razgledas ovaj fakultet.U skoli ces vidjeti oglasnik  i tu mozes vidjeti skim ces ici u razred''rekla je ljubazno i  nasmjesila se dok su me njene drugarice odmjeravale od glave do pete.

,,Hvala''rekla sam ljubazno i krenula prema nekom puteljku.

Na karti ovaj puteljak vodi do skolskog bazena pa sam odlucila da ga obidjem.Kao sto je djevojka rekla danas nista ne trebam raditi pa cu malo obici ovo mjesto.Oko mene se nalaze drveca i osjecam se nekako uzbudjeno jer cu ici u ovu skolu,nekako sam srecna.Mada podhitno moram naci neko drustvo.I dalje drzim onu kartu fakulteta,dok idem tim puteljkom.

Odjednom cujem violinu,zvuk violine.Tko god da svira,prelijepo je.Udahnula sam svjez vazduh i zatvorila oci slusajuci violinu.Polako sam koracala dok su mi oci i dalje bile zatvorene.Imam osjecaj kao da nisam na fakultetu,ma ni blizu njega.Ovde je sve tako savrseno,mada kad se sjetim debelih knjiga pozli mi.Odjednom violina je prestala svirati pa sam otvorila oci.Nedaleko od mene se nalazio decko sa svjetlo smedjom kosom do ramena i violinom u ruci.Kosa mu je bila nekako razbarusena i imao je kao neke scene siske koje mu lijepo stoje.Gledao me je prelijepim plavim ocima,koje su zbog sunca sjajile,ali nisu odavale nikakvu emociju .Na trenutak se osjecah krivom jer je onaj prekrasan zvuk prestao.Nisam znala sta da kazem.Zbunila sam se,sto mi se cesto ne desava.

,,Ummm...znas li gdje je bazen?''pitala sam najgluplje moguce pitanje koje postoji.Okrenuo se i pokazao prstom desne ruke negdje ispred sebe dok je lijevom drzao violinu.,,Hvala''rekla sam i nasmjesila se iduci tim putem koji mi je pokazao.,,Izvini sto sam te prekinula.Molim te nastavi svirati''dodala sam i nastavila setati.Za par sekundi opet sam mogla cuti taj predivni zvuk violine

**

Cim sam obisla bazen,odlucila sam otici pogledati skolu i ucionice.Isla sam uz stepenice kad su sve djevojek pocele vikati ,,O MOJ BOZE!!Pa to je F4!''Gurale su se i trcale niz stepenice zbog neceg imena F4?Koji je to sad vrag?Stali su u red od vrata do stepenica sa strana,kao da postoji neki dugi tepih a oni stoje sa strane.Pomislila sam na crveni tepih i nasmjesila se.Zanima me zasto svi vriste i trce cak i momci pa sam i ja sisla dole.

,,O Boze!!Ne vjerujem!Sta mislis oce li me primjetiti?''cula sam neku djevojku sa strane.Svi su nesta pricali i dodavali.Kroz vrata su ulazili neki momci,prvo ide jedan  a onda iza njega tri momka.Ne vidim ih  lijepo jer su se svi ugurali ispred mene a i svjetlost mi smeta.F4?Pa ima nekog smisla,cetvorica ih je.Samo mi nije jasno ko su oni ali cu sigurno saznati.Poceli su se peti uz stepenice,gdje sam ja stajala  i prepoznala sam jednog.Momka sa violinom.Gledao je samo ispred sebe i nigdje drugdje,a bio je sa onom trojicom u redu dok je jedan kome nisam vidjela lice isao ispred njih.Ostale nisam uspjela vidjeti.Cim su otisli svi su se poceli razilaziti pa sam ostala jedina tu.

FaithWhere stories live. Discover now