Purple Rain/randome bitch/

stars can't shine without darkness

Ponoć je. Kroz trepetave pahuljice vidi se parče neba posuto snenim  zvijezdama. San mi ne dolazi na oči a jedna ideja mi se vrti po glavi. Nervozno ustajem sa kreveta i dolazim do radnog stola. Jedina svjetlost dolazi od ulične rasvjete kroz prozor od sobice u kojoj je sve počelo u kojoj će se sve završiti. Polako smičem zavjesu a mrtvački osmijeh mi zaigra na licu pri samom pogledu na bezbrižnu igru pahulja i svjetla. Već u sljedećem momentu sam na podu i nervozno stišćem malu flašicu sa ljekovima dok prazan papir i olovka mirno počivaju u mom krilu. Podižem olovku ali... Ne znam kako započeti? Kako završiti? Najgore mi pada pomisao na to šta će biti kada ujutro vide da me nema. I dok u ne znanju utišćem poslednju riječ na list papira suza mi kane iz oka. Dok poput razjarene rijeke teče niz list ona razmazuje tintu i ulijeva se u utore opipljive na papiru. Ruke mi drhte dok istresam tablete u ruku a potom ih pijem. Nema povratka. Moj kraj lagano počinje. Čudno-ne želim ga zaustaviti već mu se prepuštam. Lagana vrtoglavica me obuzima i neugodni trnci mi prolaze tijelom ostavljajući za sobom neugodan osjećaj peckanja. Želudac mi se penje u grlo ali ne mogu povratiti. Od nemoći. Počinje. Ogroman val boli me oblijeva i, kao požar, prži sve u meni. Crnilo mijenja svjetlost sa ulice a ja gubim ravnotežu. Udaram glavom o pod a tablete u flašici se razbijaju. Posljednji otkucaj srca u meni uzrokuje mrak. Prvi sunčevi zraci se probijaju kroz zavjesu i obasijavaju tijelo mrtve djevojke na podu.