Zvijezda moga srca

  Roy je čekao i čekao i čekao i čekao, ali nitko se nije pojavio. Odlučio je otići, jer je shvatio da se nitko neće pojaviti, ali hej netko je ipak došao. „Ne,ovo nije moguće." – pomislio je. Ispred njega je stajao Robert.

ČEKAJ, što je ovo??? Ne možemo ovako početi knjigu, moramo krenuti ispočetka. No prije svega moram se predstaviti. Bok, ja sam autor ove kratke knjige za tinejdžere. U ovoj kratkoj knjizi upoznat ćete Roya, običnog 14-godišnjeg dječaka iz Londona koji stalno razmišlja o zvijezdama i čeka na dan kada će i sam upoznati svoju zvijezdu, ali on je po mnogo stvari drukčiji od drugih, no po jednoj stvari najviše. Dok svi dječaci iz njegovog razreda govore o curama i njihovih poprsjima( ipak je ovo knjiga za djecu, no bit će tu malo prostih stvari, tako da svu djecu ispod 7 godina, molimo da zatvore knjigu i daju svojim roditeljima na čitanje), on razmišlja o dečku iz snova, o dečku kojeg će voljeti najviše na svijetu. On razmišlja o svojoj zvijezdi. Također ćete upoznati Annu, Toma i Alex, Royeve prijatelje koji ni ne pomišljaju o tome da je on gay. Pa počnimo s pričom.

PRVO POGLAVLJE

Probudio sam se uz glasan pad čaše koja se razbila u kuhinji. Čuo sam tatu kako psuje, jer mora čistiti staklo s poda. Uzeo sam mobitel s noćnog ormarića, iako ne znam zašto se tako zove kad se ne koristi samo po noći, upalio Instagram i objavio glupu sliku sebe kako zijevam s opisom „Ono kad ideš spavati u 1 ujutro", jer to je istina. Išao sam spavati u 1, jer sam gledao seriju Arrow, iako je završila u ponoć, morao sam gledati spoilere za sljedeću epizodu, jer nisam mogao odoljeti. Volim sve vrste Fan-fictiona i zato sam do 1 čitao „ Zabava u krevetu s Oliverom i Royem". Nije teško pogoditi tko mi je najdraži lik u toj seriji. Naravno, Roy Harper. Zbog ovog sam zahvalan što se zovem Roy. Zamišljam da ljubim Coltona (Royevo pravo ime). No, to je samo fantazija. Nikada neću naći nekoga tko misli kao ja, tko je spreman voljeti kao ja. Osuđen sam na vječnu samoću. Spustio sam se niz stepenice u WC, da se umijem i operem zube te sam nakon toga ušao u kuhinju, gdje sam zatekao tatu kako još uvijek čisti pod.

„Pazi da se ne porežeš, Ema je razbila čašu dok je lijevala sok."- rekao je dok sam bos hodao po kuhinji.

Ema je moja mlađa sestra. Ima 11 godina i jako je nespretna. Obožava glazbu, kao i cijela naša obitelj. Tata je u svojim srednjoškolskim danima svirao gitaru u bendu zvanom Demoni, a mama je bila glavni vokal. Ja sam do prije nekoliko godina svirao klavir, ali sam odustao nakon velike sramote na javnom nastupu. Slučajno mi je pao poklopac klavira na ruke i tako sam jako vrisnuo da me cijela Engleska čula. Tad sam odlučio da sviram samo za sebe. Volim glazbu i bez glazbe moj život nema smisla.

Na brzinu sam pojeo tost s marmeladom, uzeo ruksak, stavio slušalice na uši i uputio se u školu. Do škole mi treba doslovno 10 minuta, a uz glazbu još manje.

Prvi sat je matematika. Koja tlaka. Nema gore nastavnice od naše. Gospođica Walliams stavlja 10 kg pudera na lice. U klupi sjedim s najglupljim dečkom iz razreda, Robertom. Robert je „najcool" dečko u našoj školi. Svaka cura želi s njim biti u vezi. No, mislim da je gay i mislim da je pomalo zaljubljen u mene. No, čak i da je, ja nikad ne bi mogao biti s njim. Mislim, nije ružan, zapravo je pomalo i sladak, no totalno je glup, a ja s glupim ljudima NIKAD ne bih mogao biti u vezi.

„Dodaš mi kemijsku." tiho je rekao.

„Pa, imaš svoju. Stoji točno ispred tebe." odgovorim, uzimajući njegovu kemijsku i stavljajući mu ju ispred lica. Mislim stvarno je naporan.

„Moja je crna, treba mi plava." reče, pokazujući svoju kemijsku.

„Dobro, uzmi, samo šuti." dajući mu je.