Jedanaest mlađa | Leizer & Tina ✔️

5. Poglavlje

David

Moram se uozbiljiti, ovome mora stići kraj. I moram je prestati proučavati pogledom koji nije nikako primjeren za naš odnos. Kako si to mogu uopće dozvoliti? Da mi se digne u prisustvu jedne klinke? Sjećanja koja sam potisnuo u zaborav, sada su tu. Točno ispred mene. Ali priznao ja to sebi ili ne, ovoga puta je drugačije. Jer premda je Holly na prvu budila uspomene zvane Mila, premda ih i dalje priziva, sada me prvenstveno budi na jedan posve drugačiji način koji nema veze sa prošlošću nego sirovom željom da je... kušam, zamišljajući njezin okus na svome jeziku i nagađajući jel' jednako sladak kao i ta topla čokolada koju rado pije.

Podignem šalicu kave koju sam pripremio u uredu kad mi zazvoni mobitel. Broj koji stoji na ekranu i te kako mi je poznat, ali nedobrodošao. Zanimljivo je što mi je pred neki dan, taj isti broj, crtao lascivni osmijeh na licu.

„Dagmar, zdravo." Pozdravim arhitekticu uposlenu u projekt uređenja hotela na kojem radimo.

„Davide." Glas joj je koketan. Takva je u cijelosti. „Slobodan poslijepodne?"

„Jer?" Pogledam u Rolex koji mi je lani za rođendan darovala Marie. Nije ni deset još, a za popodne zapravo i nemam neke veće planove. Osim kloniti se Holly. To bi mi trebao biti primarni plan. Jednako kao i sada, kad sam i samim mislima s njom.

„Oko dogovora tkanine." Zahihoće se. „Gospodine Lambert, čipka ili saten?"

Otkopčam dugme svog sakoa, dok se leđima oslanjam na naslon stolice. Mrzim preljub, odmah da kažem. Ali štujem seks. A situacija je zajebana kada ti ga žena uskraćuje. Pogotovo jer ja nisam muškarac koji može opstati od mastrubiranja.

Upoznao sam Dagmar prije otprilike pola godine, i odmah smo se nekako pronašli. Nisam prevario Marie, ali je ta arhitektica razlog radi kojeg sam pomislio na razvod i na prvom mjestu. Osim otvorenog koketiranja, dalje nismo išli. Možda smo planirali.

Više to ne želim.

„Davide, još joj nisi spomenuo razvod pretpostavljam?"

„Slobodan sam upravo. Sastanemo se u Lemonesu?"

Pročisteći grlo, Dagmar odgovori: „Da, za deset minuta sam ondje. Vidimo se."

Prekinem vezu i odložim mobitel na stol. Otkako se pojavila Holly, ja samoga sebe ne prepoznajem. Postala je jedina stvar o čemu razmišljam, a ja nikada o ničemu nisam bio ovisan. Dagmar i naša navodna kemija, samo su sijena ovoga što se zbiva između Holly i mene. A kako se tome oduprijeti, kako negirati? Mobitel mi prekida misli, javljam se smeteno i bez da pogledam broj pozivatelja.

„Halo?"

„Gospodine Lambert?" Poznat mi je ovaj ženski glas, ali ga ne smještam trenutno nigdje.

„Ja sam. Kako vam mogu pomoći?"

„Pri telefonu gđa.Roberts. Ravnateljica srednje škole St.Donatella. Dogodila se nezgoda. Vašu ženu nismo mogli dobiti, pa smo nazvali vas."

„Da li je sve u redu s Holly?" Upitam, i ustajem sa svoje stolice u namjeri da smjesta odem ondje.

„Onesvijestila se i..."

„Onesvijestila? Odmah stižem." Prekidam poziv, i istog trena krenem onamo.

***

Ulazim u školu, s obzirom na to koliko ljudi ima na hodniku pretpostavim da je odmor. Sve oči su na meni, ali trenutno ne obraćam pažnju na nikoga već krenem prema uredu ravnateljice u kojem smo Holly i ja bili jučer. Prođem pored tajnice koja me pokuša zaustaviti. Otvaram vrata bez da pokucam, ravnateljica se smjesta ustane sa svoje stolice.