14. 8. 1969.
„Lilly, nisam sigurna da je ovo pametno, a da se vratimo?“ Rose je nervozno upitala svoju mlađu sestru sumnjajući u sebe kao i svaki put kada donese neku makar nevažnu odluku.
„Rose, ..“ Odvratila je ona ljuto sa stražnjeg sjedela starog kamioneta. „Pogledaj se. Imaš dobar posao, uspjela si u životu koga još moraš zadiviti, što još pokušavaš postići? Prestani biti stalno paralizirana i nauči se opustiti i ići s tokom. Misliš cijeli život posvetiti poslu i čitanju knjiga?“
„Ne.“ Izdahnula je. Znala je da je bar dijelom u pravu. „Ali je li ovo potrebno? Ima još festivala, zar nisi čula što sve pričaju o ovome gdje smo se tako nemarno zaputile? Kažu da je neorganizirano i da se ne zna što očekivati od tolike hrpe hipija na jednoj livadi, ne znam.“ Osjećala se kao da ide protiv sebe same. Nikada nije bila jedna od onih što su činili što su htjeli i u trenutku, bila je organizirana i znala je što želi. Raditi iznenadne planove to jest ne raditi ih ni je bilo u njenom stilu i činilo je nervoznom.
„Pa što? Što je najgore što se može dogoditi? Idemo na običan festival, seko.“ Lilly se ljuto prekrižila ruke te se naslonila na sjedište. I sama je bila hipi, buntovna i smetalo joj je kad bi netko nešto govorio protiv nje, nešto što obje sestre imaju zajedničko.
Primjećujući njeno raspoloženje nastavila je „Oprosti, ali znaš da je cijeli festival premješten u zadnji tren, uopće neće biti u Woodstocku već na nekoj farmi blizu, čuješ? Pa gdje ćemo mi spavati dva dana, na travi?“ Rose se ovo nije sviđalo, ni malo.
„Da, što je tu čudno, nisi valjda toliko osjetljiva? Bu-hu baš mi te žao. Uostalom već sam ti rekla da će tamo biti moji prijatelji, sigruna sam da su ponjeli nekakve šatore.“
„Molim? Pa neću valjda spavati u malom šatoru s neznancem.“ Ljutila se sad i ona.
Lilly je preokrenula očima „Oni su su super i ne vrijeđ-„ Prekinuo je njihovu prepirku Ben. „Prestanite više, mogu voziti od vas dvije.“ Izdahnuo je kratko pogledavši Rose. Još jednom su bacile izazivački pogled jedna prema drugoj, ali su se primirile.
Benny je pristojan dečko, on i Rose prijatelji su već nekoliko godina. Rose se sviđa Benu, puno. Pokušava već neko vrijeme gurnuti Rose da budu nešto više od prijatelja, ali ona oklijeva. Previše joj je kao brat za takvo nešto.
Ranije iste večeri, Lilly je banula sestri u stan. Naime, Rose, koja ima dvadeset i dvije godine se nedavno zaposlila te preselila u drugi grad dok joj je pet godina mlađa sestra ostala živjeti s roditeljima, naravno.
Lilly se uvijek najavi prije nego što dođe u posjet sestri, no danas je bila iznimka. Razlog je taj, što je u zadnji trenutak saznala za događaj godine - veliki koncert u Woodstocku kojem će nastupati sve velike legende od Creedence Clearwater Revivala do Jimmi Hendrixa ukupno će trajati tri dana te se očekuje veliki broj hipija.
Naravno znala je da nagovoriti stariju tvrdoglavu sestru neće biti lako, no uz samo tri sata nagovaranja i spomena da će nastupati Creedensi - Rosein omiljeni bend, konačno je odluka donešena.
To naravno nije bilo sve, zbog nedodtatka vozila, zvale su Bennyja koji je imao prostran kamionet i slobodnog vremena da im se pridruži. Nije ga trebalo puno nagovarati, uz sami spomen da će provesti puna tri dana s Rose uskočio je.
I sada su tu, na cesti. Dok im puni mjesec osvijetljava put. Ben s očima fokusiranim na cestu, Lilly s osmijehom na usnama, a Rose s brigom u mislima i novim, čudnim, ali uzbudljivim osijećajem u trbuhu.
„Ben?“ Prošaptala je brineta na suvozačkom sjedalu.
„Da Rosie?“ lagano se osmijehnuo Ben, kradeći mali pogled na pospanu glaicu do sebe.
„Ti znaš gdje se nalazi to, zar ne? Nećemo se izgubiti ovdje usred noći?“
„Da, da, naravno da znam.“ Nasmijao se. „Ajde spavaj, probudit ću te kada dođemo.“
Uspijela je samo lagano kimnuti glavom prije no što je utonula u san.
