Zbirka lektirnih eseja

Usporedni esej Preobrazba i Gospoda Glembajevi

Preobrazba je pripovijetka avangardnog književnika Franza Kafke. Za razdoblje avangarde karakteristično je odbacivanje tradicije i kritika dehumaniziranog društva što se očituje i u njegovim djelima. Miroslav Krleža predstavnik je hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća koja je obilježena ratom i političkim previranjima. Oba priložena ulomka predstavljaju kulminaciju radnje koja je u ovim djelima istovjetna, a to je sukob oca i sina.

Gregor Samsa trgovački je putnik koji uzdržava obitelj nakon očevog bankrota. Žrtvuje se radeći posao kojeg prezire kako bi mu roditelji i sestra mogli živjeti jednako dobro kao i prije. S druge strane, Leone Glembaj je umjetnik koji se nakon jedanaest godina vraća u obiteljsku kuću. Glembajevi su bogati bankari i poduzetnici koji su svoj status stekli prevarama i ubojstvima. Dvije naizgled različite obitelji imaju mnogo zajedničkih karakteristika. Oba glavna lika imaju komplicirane odnose s očevima. Gregor prema ocu gaji duboko strahopoštovanje te mu se stalno nastoji dokazati vrijednim njegove naklonosti. Leoneov odnos s ocem je mnogo lošiji. On zamjera ocu što je brzo prebolio majčinu smrt i našao novu ženu koja ga iskorištava: "Ta žena upropaštava te moralno i materijalno već godinama na moju ličnu sramotu! (...) Ti si se dao šarmirati od jedne bludnice i svi mi moramo gledati u zemlju od stida godinama (...)" Osim toga, Ignjat Glembaj nikako nije odobravao Leoneovu odluku da postane umjetnik, već je htio da nastavi obiteljski posao. Leone se tome snažno odupirao. Htio je pobjeći od svoga obiteljskoga nasljeđa jer se bojao da će u njemu prevladati nagla i surova glembajevska krv koja im je omogućila da steknu bogatstvo na tuđoj nesreći. Suprotno tome, Gregor je pokušavao udovoljiti svojoj obitelji čak i kada su se loše odnosili prema njemu. On je podlegao pod njihovim pritiskom i prepustio im se na milost i nemilost. Toliko im je bio privržen da nije mogao prihvatiti činjenicu da je nepoželjan: "(...) u svojoj tuposti nije uopće mislio ni na kakav spas osim na trčanje (...)" Jabuka kojom je otac gađao Gregora, jednako kao i pljuska koju je Leone primio od svog oca, predstavljaju konačni razdor među likovima. Stari Glembaj se, ne mogavši podnijeti Leoneove uvrede upućene barunici Castelli, prepušta bijesu i na vidjelo izlazi glembajevska krv: "(...) zamaglilo mu se od bijesa i on se furiozno oborio na Leonea. (...) Ta pljuska rasplamsala je u njemu neki divlji elementarni prostački bijes." Gregorov otac također podliježe naletu bijesa želeći ga ozlijediti: "Bila je to jabuka; a odmah nakon nje doleti i druga; Gregor užasnuto zastane; bilo bi besmisleno trčati dalje jer ga je otac odlučio bombardirati." Obojica očeva preziru sinove zbog ogorčenja vlastitim greškama i neuspjesima.

Oba djela obrađuju obiteljske odnose, ali isto tako i odnos pojedinca i svijeta. Čak i članovi obitelji mogu jedni drugima biti neprijatelji čime se razbija iluzija obiteljske idile. Stavlja se naglasak na pojedinca koji treba tražiti vlastitu sreću, čak i kada ona ne uključuje bliske osobe, jer je u protivnom sukob među različitim karakterima s razilazećim interesima neizbježan.

(485 riječi)

(Oba djela su u cijelosti pročitana i nema netočnih informacija.)