Zbirka lektirnih eseja

Usporedni esej Kiklop i Hamlet

William Shakespeare renesansni je engleski dramatičar. Za razdoblje njegovog stvaralaštva karakteristična je obnova antičkog duha u kojeg se unose suvremena obilježja. U Hamletovom liku isprepleću se renesansne i barokne osobine junaka. Nepovjerljivost i eksperimentiranje renesansna su obilježja, dok je razočaranje svijetom i ljudskim bićima barokno. Ranko Marinković hrvatski je pisac druge polovice dvadesetog stoljeća. Njegov književni opus, kao i razdoblje druge moderne, karakteriziraju teme ratnog razaranja i dehumanizacije čovjeka.

Hamlet je portretiran kao idealan renesansni junak. On je misaon i melankoličan tip intelektualca. Ima visoka moralna načela - želi ispraviti nepravdu, ali u tome ga spotiče sumnjičavost i sklonost predubokom razmišljanju što ga dovodi u sukob sa samim sobom. Hamletovi monolozi obrađuju svrhu ljudskog života i smisao same egzistencije. Tragičnost spoznaje da je čovjek nesposoban upravljati vlastitom sudbinom doživljava vrhunac u Hamletovim razmišljanjima o samoubojstvu. Njegov doživljaj čovjeka kao izopačenog, ali savršenog bića je pun razočaranja: "(...) ljepota svijeta, uzor životinjama - a ipak, meni, što je ta kvintesencija praha? Meni čovjek ne pruža užitka (...)." Melkior Tresić svojevrstan je antijunak; živi u strahu od rata koji ga paralizira. Ipak, njegov i Hamletov lik imaju mnogo zajedničkih osobina. Melkior je također opsjednut razmišljanjem o besmislu života te je ogorčen na lažljivo i površno društvo. On kritizira predratno ludilo u kojem ne postoji humanost, već ljudi postaju kanibali i jedni su drugima lovina, takozvana "čovjetina". Nada u bolje sutra za njega je laž, dok je ratno razaranje neizbježna stvarnost: "Imam razum, da bih se mogao nadati sutrašnjem danu, koji bi mogao donijeti nešto radosti. A kad radosti ne bude, opet ću se nadati, i tako lažima ispunjavati misli svoje, da bi mi san pao na oči. I sanjat ću da sam živ zauvijek."

Temeljni motiv ulomaka je čovjek. Melkior iznosi svoj stav o čovjeku govoreći o samome sebi. On groteskno opisuje svoja osjetila i djelove tijela kao sredstva za mučenje i razdor, dok im je prava svrha daleko od toga. Time kritizira dehumanizaciju čovjeka u ratu: "Ja sam čovjek, začet u sljepilu strasti, u mraku utrobe, porinut u vrijeme za mučno trajanje. Dali su mi na put radosti i boli (više boli, manje radosti), i dva oka da gledam mučenje, i dva uha da slušam jecanje najmukotrpnijeg bića, koje je izmislilo i plač i smijeh. I usta su mi dali, da žvačem gorki zalogaj. I jezik, da govorim: jao! Dali su mi ruke da gradim i rušim, da grlim i ubijam. I noge, da bježim kad me progone, i sam da druge progonim. Imam srce da bih trpio, jače od svih životinja." 

 Hamlet, s druge strane, veliča čovjeka uspoređujući ga s bogovima. On opisuje ljudsku nadmoć nad prirodom i životinjama, hvali čovjekove nebrojive sposobnosti i um: "Kakvo je remek-djelo čovjek, kako plemenit umom, kako neizmjeran po sposobnostima, u obličju i kretnji kako sličan nekom bogu (...)" Usprkos opčinjenosti ljudskom vanjštinom, nesretan je zbog korumpiranog i lažljivog društva zbog čega je u njegovim očima sve stvoreno od čovjeka izgubilo ljepotu: "(...) pogledajte, taj raskošni nadnijeti svod, taj veličanstveni krov urešen zlaćanim ognjem, pa, meni to izgleda tek kao gnusna i kužna nakupina isparenja." Stavovi prema životu u oba ulomka poprilično su negativni. Tjeskobna atmosfera popraćena je osjećajima straha i otuđenosti te raskolom između dužnosti i moralnih vrijednosti.

Smatram da je tadašnje društvo uvelike slično sadašnjem te da se intelektualci, kao što su bili Hamlet i Melkior, ne bi trebali predati beznađu. Inteligentni pojedinci nisu nemoćni ako se okruže pravim ljudima i čvrsto drže svojih uvjerenja. Što se tiče pitanja rata, on doista jest proizvod ljudske pohlepe i negacija čovjekove prirode, a kako se povijest ne bi ponovila, čovječanstvo mora naučiti međusobno surađivati za ostvarenje zajedničkih ciljeva.

600 riječi

(Hamlet je u cijelosti pročitan. Kiklopa nisam čitala, ali sam se pri pisanju služila točnim i provjerenim informacijama. U eseju nema netočnih informacija.)