Nestvarna

Uvod

Pogledam na sat, još trideset sekundi. Ovo mjesto je ogromno i okruženo je šumom. Odbrojavam u sebi tri, dva, jedan. BUM! Dok svi ovi 'uniforma momci' lete da vide gdje je i šta eksplodiralo, ja se bezbijedno i ne opaženo ušetam u krug CIA-e. Lagano odmjerenim hodom koračam ka ulazu.

Pa 'CIA bolje te našla' ,pomislim kad uđem u zgradu. Ugledam indetifikacione rampe, hmm treba mi kartica. Kao nespretni zapnem za nekog momka i njemu ispadoše papiri. To se traži. I dok se saginjem da mu 'pomognem' iz džepa sakoa mu izvučem karticu.
Izvinim mu se sa ljubaznim osmjehom i kad ode pogledam u karticu.

Fred Miler, ma sjajno. Upravo sam prošla na karticu 'Fred Krmenka', zar nisam mogla gurnut nekog sa boljim imenom? Mislim stvarno Aleksis!? Zanemarim to i uđem u lift, pun ljudi, pritisnem dugme za posljednji sprat.

Osjetim poglede na sebi, ali ne zarezujem. Ja sam žena, jako zgodna žena, a ovaj je lift pun muškaraca. Napokon izađem na posljednjem spratu i krenem ka kancelarijama.

Snalazim se odlično, jer plan i tlocrt ovog mjesta koji sam dobila, ne pitajte kako, je bez greške. To mi olakšava posao.

Kad skrenem u hol, vidim četu agenata koji predvodi neka grdosija od dva metra. Poznat mi je od nekud..

To je onaj idiot zbog kog su mi provalili u stan!

Moram da se sakrijem. Brzo pogledam oko sebe i vidim fotokopirnicu. Uđem i zatvorim vrata. Tek kad prođu i zamaknu ka liftu, odahnem i nastavim dalje.

Pogledam na sat i zaključim da su vjerovatno pošli po mene na aerodrom. Avion u kojem sam trebala biti sljeće za trideset minuta.

Kancelarija mu je preuredna. Siva i bezlična. Nema niti jedne fotografije ili nekog ličnog predmeta, osim par košulja koje su džinovske i torbe za teretanu.

Ima ekstremno udobnu uredsku stolicu i vrlo glupu sekretaricu. Jebiga, nisu svi lijepi i pametni, a ova ispred vrata, nit je lijepa, nit je pametna.

Pa Deniel O'Konel čekam te!

_____________________________

Nešto novo i za sad samostalno.

plavaDjevojka_