Čari života

32

Ako imate vremena molim vas bacite oko na moju novu priču Sumatrin. Uživajte u nastavku.

***

"Prokletstvo."Tiho sam mumljala sjedeći na stijeni. Ovaj profesor nema srce. Tabani me peku, bole, ubijaju, krvare...
Užas! Trljala sam svoje tabane. Da stvar bude još bolja jedino što vidim je mrlja boje kože sa crvenin mrljama. Slijapa sam ljudi!

Osjetila sam kako me podižu snažne ruke i stavljaju me u svoje krilo. Nemoram pogađati tko je to jer se osjeti miris borovnica. Ušuškala sam se u njegovom krilu naslanjajući glavu na njegova tvrda prsa. Poljubio me u tijeme i počeo mi nježno šaptati u uho.

"Jesi li dobro ljubavi? Volio bih prolaziti kroz ovo umjesto tebe, ali izdrži. Izlijačit ćemo te tabane i naočale ćeš dobiti nagrag. Samo još par sati i sve će biti po starom." Nježno me ljuljuškao.

Slatko. Zaista cijenim njegovo suosječanke ali pobogu izgledam li ja svima tako ranjivo i nesposobno. Nisam nesposobna! I ne treba me zbog prokletog vida i vražjih tabana tiješiti. Podigla sam pogled i susrela dvije smeđe točke.

" Ethane zar me smatraš tako nesposobnom?"

"Ne smatram te nesposobnom pokušavam ti pomoći?"

"Ne trebam pomoć! Govoriš mi trenutno stvari koje se govore ženi na porođaju, zar me smatraš toliko ranjivom! Pobogu toliko sam ljuta na tvog predivnog rođaka da bih mogla uništiti sve oko sebe."

"Oprosti samo se brinem." Rekao je pokunjeno. Hator zloćo jedna što si napravila? Čovjek ti pokušava pomoći, a ti se na njega dereš. Bože čime sam ga zaslužila?
Zagrlila sam ga i poljubila u ruku.

"Ne moraš se ispričavati, ja se trebam. Oprosti što iskaljujem svoj prokleti bijes na tebi. Volim te. Možeš li molim te napraviti povez za oči?"

Izvadio je kist i počeo crtati. Zatim mi je pružio meku tkaninu u ruku. Zgrabila sam je i zavezala je oko očiju koje je sada prekrila potpuna tama.

" Hator što to radiš? "Zbunjeno me pitao.

" Prekrivam oči. Ionako sam slijepa tako da će me mrlje koje hodaju samo dodatno zbuniti. "

" Jesi li sigurna u ovo? "Kimnula sam glavom.

" Sto posto. " Rekla sam samouvjereno.

Iskreno nemam pojma što radim. Ali ako onaj tukac želi da se osvrćem na četiri osjetila ona će i biti tako.

" Uredu djeco,krećemo s vježbom. To će biti borba između prve dvije skupine. Imate oružje, imate svoje sposobnosti i imate jedni druge. Cilj je osvojiti stijenu protivničke ekipe. Zapamtite da je ovo timski rad, kada čujete zviždanje borba počinje imate pet minuta za smisliti plan. I uspit ako se ozljedite to se događa, ostanite na mjestu i ne mičite se." Zazviždao je prvi put što je značilo početak dogovora. Ovo će biti dug dan.

Okupili smo se u krug i počeli razmatrati opcije.

" Ok. Što oni imaju? " Pitala je Drina.

" Od svake vrste moiba po jednog moiba, dva su pisca i Al je čuvar i on ima sposobnost rađenja štitova." 

Ja mislim da smo mrtvi i da nemamo šanse kraj njih.

"Nemamo šanse pored njih pa pobogu imaju glazbenog moiba." Rekla je Drina.

"Da ali nemojmo zaboraviti na Hator" Rekao je Ethan. Gutnula sam slinu. Oni imaju mene, zašto se oslanjaju na mene?Ja im ne mogu pomoći.

"Ja ipak mislim da smo u gabuli." Rekla sam bojažljivo.