Prirodni nagon muškarca je da se ustane, potrči i vidi što se desilo kad čuje ženski vrisak u svojoj neposrednoj blizini.
Ja se nisam ustao niti sam potrčao, ali sam čuo ženski vrisak i znao sam kome pripada. Lexina najbolja prijateljica Alex Elley je vrištala ne zato jer se uplašila ili se ozlijedila, već je vrištala od frustracija i bijesa. Ne znam zašto je toliko bila najebana, ali sam znao da bih je rado ponovno udario po guzici da se malo dovede u red.
Bila je gora nego razmaženo dijete, a dizala mi je tlak do plafona jer nije surađivala sa mnom i jer je uvijek radila po svome. Iritirala me do zla boga, a da ne pričam koliko me nervirala samo što bi progovorila i počela prosipati svoju zlata vrijednu (njezine riječi) pamet. Isto tako je rekla da svoje vrijeme nije trošila na budale niti se upuštala u razgovore koje je ona već proglasila glupima.
Zaključio sam da joj fali kurca, a ja sam bio dobrovoljni kandidat da svoj stavim u nju i spustim to njezino visoko čelo na zemlju. Mada više bi mi odgovaralo kad bi bila na sve četiri, glavom na krevetu, a guzica joj visoko u zraku. Tu visinu bih mogao tolerirati, ali to što je nosom parala oblake i što je bila najebana svih dvadeset i pet sati u danu (da, njezin je dan imao dvadeset i pet sati jer je gospođica bila zaposlena preko glave - poserem joj se na to).
Otkada je Lexi predstavila svoju knjigu, Alex nije imala nikakvog posla. Dan joj se sveo na ispijanje kave, drkanje kurca (jer dama nije imala pičku) i zajebavanja mene, a ja sam, za razliku od nje, imao posla i moj dan je trajao dvadeset i četiri sata. Gdje je ona našla onaj još jedan, bog te pitaj, ali hajde. Nek' joj bude. Nećemo je dirati dok joj traje PMS. Gađat ću je čokoladom iz daljine.
"Vitalij, dolazi ovamo!" derala se. I po visokoj i gruboj intonaciji sam imao osjećaj da je baš ljuta, a da sam ja nekako razlog njezinog bijesa. Jebiga.
Računao sam koliko je pametno ostati udaljen od nje ili možda bešumno pobjeći iz stana, ali sam shvatio da bih morao proći kraj kuhinje, a vidjela bi me pa sam se bježanja ostavio. Ipak, ja sam odrastao muškarac koji se ne boji neke tamo ženskice. Potom sam računao koliko je pametno otići u ratnu zonu i vojevati bitke s njome dok je u tom svom kurčevitom raspoloženju. Ni to mi baš nije bilo pametno.
Kad je Alex u pitanju, ništa mi nije pametno, ali nisam imao drugog izbora.
Ustao sam se i od stola se premjestio na kauč i legao. Ako se budem pretvarao da spavam, ostavit će me na miru. Možda me pokrije dekicom kad vidi da drhtim od hladnoće. Brzo sam dohvatio daljinski od klime i stavio na petnaest stupnjeva. Ako već mislim cvokotati, neka to bude od hladnoće. Klima nije mogla odmah ohladiti prostoriju pa sam škiljio na jedno oko.
"Vitalij!" opet me dozvala. I samo što sam osjetio da se prostorija počinje hladiti, alarm se oglasio i njegov prodorni zvuk rastegnuo se kroz stan. Sad sam stvarno zažmirio i dobrano sam se ponadao da namjerno nije izazvala požar jer ako je... Najebala je.
Ustao sam se s kauča i uputio se u kuhinju da kokoši skinem glavu.
Pronašao sam je na sred kuhinjskog otoka kako je mahala svijećom ispod alarma. Pa došlo mi je da skočim na nju. "E, super kad si se udostojao doći", rekla je pa skladno poput mačke skočila nazad na pod. Gledao sam u nju i nisam vjerovao.
"Zašto si me zvala?" pitao sam. "Odnosno, kakvo si sranje sad napravila? Ili jednostavno voliš uživati u mojoj blizini?" Blistavo sam joj se i široko osmjehnuo. Znao sam koliko joj takav osmijeh diže živce pa sam se još šire osmjehnuo.
Okrenula mi je leđa. Moj pogled je momentalno pao na njezino dupe. Mmm... "Nemoj si laskati. Nisi uopće vrijedan mog vremena niti da išta trošim na tebe pa čak ni svoj vid."
"A ipak si se potrudila da me izvučeš iz druge prostorije", poklopio sam je. "To vjerojatno koristiš ovakve metode jer Arkadija i Lexi nema."
"Znam da mi se ne bi odazvao da sam te zvala još desetak puta pa sam morala posegnuti za drugačijim načinom dozivanja." Kratko me pogledala preko ramena i nazad okrenula glavu. Ja sam ponovno pogledao u njezino dupe i oblizao donju usnicu. Guza joj je bila za poželjeti - obla, čvrsta i dovoljno ženstvena da poželim sastaviti svoju ruku s njome i osjetiti kako se njezino meso trese, a glasan odjek udarca ispunjava sobu. Bio sam u poluerektivnom stanju jer bi mi erekcija potpuno šljakala, ona je morala prestati biti tako prokleto tvrdoglava i iritantna.
"Skuhala sam kavu pa da mi kasnije ne bi zvoncao, ovdje je tvoja." Pružila mi je bijelu šalicu na kojoj je bio ispružen srednji prst. Krasno.
"Baš ti hvala", rekao sam. "Nadam se da nisi stavila otrov ili sol unutra." Gledala me preko svoje šalice i mogao sam se zakleti da provokativniji pogled nisam osjetio na svom tijelu. Izazivala me je, a ja, proklet bio, spreman sam da se odazovem na svaki njezin izazov jer nisam mogao dopustiti da me jedna ženturača tako gazi i pokušava gospodariti mnome.
"Morat ćeš je probati", samo je rekla i nastavila se smješkati.
"Znaš", bokom sam se naslonio na rub otoka i prekrižio ruke na prsima, "ti si stvarno zločesta osoba."
"Umanjuje li to tvoju želju da me pojebeš?" izravno je pitala odmah potom.
"Nimalo", bio sam iskren. "Zbog toga zaslužuješ stvarno dobro jebanje."
"Srećom", uzdahnula je, "pa ti ne jebeš tako dobro."
Odlučio sam ne upotrijebiti nikakve riječi da joj dokažem drugačije, već sam uzeo tu kavu koju je napravila i ispio gutljaj. Lice joj je poprimilo crvenu boju, ali ne od bijesa. Naprotiv, nešto slično nervozi ju je preplavilo, ali gospođica je to uspješno sakrila jer se nastavila smješkati. Neka se jebe, no tu crvenu boju nije mogla sakriti.
Kava je bila dobra. Jaka. Ni zrna šećera nije imala.
I potpuno sigurna.
"I?" bila je zaintrigirana. "Da počnem brojati sekunde sad ili odmah? Želim znati koliko će ti trebati da se opružiš po podu."
Kratko sam se i tiho nasmijao. "Simpatična si ti djevojka", iskreno sam joj odgovorio. Podigao sam šalicu u vis, zahvalio joj se i rekao prije nego što sam se vratio u Arkadijev ured:
"Ali, srećom po mene, dovoljno si bezgrešna da te učinim lošom djevojkom."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
___________________
Prvo poglavlje je ovdje i nadam se da vam se sviđa. Uskoro krećemo aktivno s Vitalijem. Kakvi su vam utisci?
Alex, što kažeš? Hoće li Vitalij ostvariti svoju namjeru? ;)
