"Da li si sigurna da to zeliš Rea"upita je Ivan
"Naravno da sam sigurna."
"Ivane moram saznati šta se desilo tada u toj kući"
"Dobro,dobro ali molim te budi pažljiva"reče te je čvrsto zagrli
"Hajde to je jedna obična starica nije kao da me može pojesti"reče i oboje se počeše smijati
***
Rei je trebalo 15 minuta da dodje do kuće gospodje Lee. Kiša je padala,što nije bilo ne uobičajeno ipak je oktobar.
Stala je pred vrata ogromne kuće znala da je porodica bila vrlo bogata. Zakucala je na vrata i posle desetak sekundi ispred nje se nađe starica stara 70-ak godina. Na sebi je nosila haljinu dugu do poda a na njenom desnom ramenu nalazio se uvezen grb njihove porodice trokrilni orao.
"Mlada Rea,šta te dovodi ovde"upita je starica a Rea poskoči na to
"Kako mi zna ime"pomisli Rea
"Gospodjo Lee ako nije problem volila bi.." Rea nije završila ni rečenicu a Gospodja Lee je počela
"O znam dušo,to je bila jako velika tragedija..ali sjedi prvo napraviću nam čaj"rekla je i zaputila se prema kuhinji
Rea je bila u zaprepašćena činjenicom da je gospodja Lee znala kako se zove ali je pomislila da je čula od nekoga u gradiću pa se nije previše fokusirala na to.
Kuća je bila ogromna. I prevelika za jednu staricu koja živi ovdje. Ovdje se Rea osjećala prijatno,uz zvuk vatre koja pucketa i miris knjiga u vazduhu.
Gospodja Lee i je donijela čaj i sjela naspram Ree.
"Gospođo Lee"započe Rea "kada sam ušla spomenuli ste veliku tragediju na šta ste tačno mislili?"reče i uzme gutljaj čaja i naježi se kada joj topla tečnost zagrija tijelo.
"Oh,Rea dušo moja mislila sam na Jevta znaš to je stvarno bila velika tragedija"
Shvativši o čemu priča Rea klimnu glavom dajući joj znak da nastavi sa pričom
"Bilo je prije skoro pedeset godina,kada su se doselili Jevt i njegova porodica. Na prvi pogled jedna normalna porodica,on, njegova žena i dvoje njihove djece''
Rea je pažljivo slušala, gledajući u gospodju Lee. Gospođa Lee je bila stara žena sa sijedom kosom zavezanom u visoku punđu i sa tamno plavim očima u kojima su se nalazile po dvije tri tačkice srebrnaste boje.
Rea izučavajući staricu pogleda u njen mladež do lijevog oka. Bio je u obliku polu mjeseca.
"Tako živjeći zajedno,nije bilo znaka manjka empatije u Jevtu odnosno u tom momentu"
"Kako to mislite gospodjo Lee?"prekinu je Rea
"O pa to su bile male stvari koje su se činile normalnim kao na primjer utišavanje komšijske djece koja su se igrala u noćne sate ali prve ne prijatnosti su se pojavile kada je počeo da buši djeci loptu koja bi slučajno prešla u njegovo dvorište i onda bi tu istu probušenu loptu vratio u nekom starom džaku"
"Mislili smo da jednostavno ne voli komšijsku dijecu i svi roditelji su govorili svojoj djeci da kada se igraju potrude da im lopta ne ide u njegovo dvorište ali dijeca kao dijeca su iz inata bacali lopte. Bilo je uobičajeno bacili bi loptu vratila bi im se probušena u starom džaku. Do zadnjeg puta kada su u džaku djeca našla svinjsku glavu. Tada su sva djeca i bez razgovora sa roditeljima shvatili da bi trebali izbegavati njegovu kuću"
Rea se zgrozila na poslednje dvije rečenice,bilo joj je muka i dosta ove priče oko Jevta ali morala je da sazna još,te je nastavila da sluša ostatak priče.
"Jednog dana komšije koje su živjele do Jevta nisu mogle više da podnesu odvratan miris kao i hiljade i hiljade mušica oko njihovih kuća. Tada su slučaj prijavili komunalnoj policiji misleći da se jednostavno kanalizacija pokvarila. Tada je Jevt izašao i pozvao ih na ručak,radnici koji su već čitav dan tražili uzrok problemima su to rado prihvatili. Pratili su Jevta i pred vratima podruma se počeo ne kontrolisano smijati. Radnici su mislili da se šali s njima jer ih vodi ka podrumu a ne ka kuhinji te su se i oni nasmijali sa njim. Medjutim ušavši u podrum naišli su na prizor kao u horor filmovima obezglavljena tijela su ležala na podu a glave njegove porodice su stajale na polici kao kakvi trofeji. Jevt je mirno prišao i rekao da ne trebaju da žure sa policijom te je izvadio nož i sebi presjekao vene. Policija je kasnije utvrdila da su tijela tu stajala mjesecima."
Rei je bilo muka samo zamišljajući taj prizor. Pogledala je kroz prozor vidjevši da se smrkava,odluči da krene kući. Zahvalila se gospodji Lee jer ju je ugostila te je gospodja Lee otprati do vrata. Obuvajući svoje crne čizme uspravi se i pogleda gospodju Lee koja je drhtala,oči su joj bile sad potpuno srebrne dok je njen mladež u obliku mjeseca poprimio plavkastu boju a kada je progovorila Rea se sledi. Glas gospodje Lee je bio dubok i hrapav u isto vrijeme.
"Oslobođen je. Oslobođen je i on će se vratiti. Vratiće se jači nego prošli put i ovaj put bez imalo milosti". Kada to izusti gospodja Lee se vrati u normalu pruži Rei jaknu i toplo joj se nasmiješi kao što bi se majka nasmiješila svom dijetetu.
