1 dio

44 7 4
                                    

Nakon svega ovoga osjećam se kao smeće.Tako poniženo i jadno Kako sam mogla povjerovati u njegove riječi.Tako sam naivna.Previše sam bila slaba na njega,da mu ne bih povjerovala.One njegove crne oči,kako su me gledale.Jednostavno,nije bilo moguće.Iskoristio me je,a sad misli da će mu ostati nenaplaćeno.Ako me je imalo dobro upoznao za ovo malo vremena,shvatiće da neće.Tako sam nastavljala mrmljati te riječi,ponavljajući ih stalno,a još ništa nisam uradila povodom toga.Govorili su da sam previše dobronamjerna i osjećajna,da ne bih mogla nikoga povrijediti.Ali svima ću dokazati suprotno.Prošlo je skoro mjesec dana.Nikome se nisam javljala.Otišla sam u jednu zabačenu vikendicu,daleko od grada,daleko od ljudi.To je bila vikendica mog oca.Tu sam provela mnogo lijepih dana sa svojom porodicom.Otkako nema moje porodice,nisam nikako do sada dolazila,nisam imala hrabrosti.Ali eto došla sam,da malo saberem misli i odmorim se od burnog života.U ovom životu nemam nikoga,osim moje Ane (nadimak-Anastasija).Ona mi je sve.Upoznale smo se u sirotištu i od tada smo nerazdvojne.Ona mi je kao sestra.Kada smo napunile 18,uselile smo se u stan,i tu živimo već godinu dana.Obe imamo posao,radimo u istom restoranu kao konobarice.Moramo obe raditi,da bismo mogle plaćati stanarinu i ostale troškove.Pored toga idemo i na fakultet.Prije nekoliko dana smo završile prvu godinu.Zadnjih nekoliko sedmica nisam išla u školu.Sada je tek počeo raspust.

Nadam se da vam se sviđa.Znam da vam ovaj početak nije jasan,ali kako priča bude napredovala,sve će vam biti jasnije.Pružite priliku ovoj priči.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 28, 2019 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

PreokretWhere stories live. Discover now