BIJEG

PLAMEN

Izgled ne upamtih, ni ime,
čak ni boju kose ne vidjeh.
Vidjeh samo oštru siluetu snažnog,
razvijenog muškarca.
Trenutak se pretvori u godinu,
ljeto u jesen, kiša u oluju...
Koža se naježi kao da
sam gola ležala na snijegu.
Ne vidjeh ni pogled, ali ga osjetih,
prodorno me gledao I gutao moju
(naizgled) nevinost.

Vatra se u meni rasplamsa
I osvijetli
I one najdublje
I najtamnije dijelove,
imajući osjećaj da se nikada neće ugasiti.
Uzdahnuh naglas, nesvjesno, a ti,
kao da seuplaši I pobježe,
ostavljajućime da izgorim
u tom plamenu.
Dođoh sutra ponovo,
poželjeh opet da te vidim,
ali te ne nađoh tu,
samo tvoj pepeo,
jer tu noć izgorje ti,
a ne ja.