Škola. Kao da ću otići. Nejde mi se u školu gdje znam da neću ništa pametno naučiti, a i morat ću gledati svakog degena iz škole.
Izbačena sam iz moje prethodne škole zbog bahatog ponašanja te svakodnevnih prepiranja sa profesorima. Nije me ni briga.
Zovem se Sofija. Trenutno imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Otac mi je umro još kad sam bila dijete, a mama, ako ju tako uopće i mogu nazvati, se nakon očeve smrti krenula opijati alkoholom. Nebih se čudila i da je počela konzumirati droge.
Ne brinem za nju. Štoviše, mrzim ju.
U školi nemam društvo. Planiram otići u neki drugi grad ili čak i da promjenim državu.
Kad sam imala 3 godine, tata mi je dao kutijicu na kojoj je pisalo da otvorim tek kad budem imala 18. To je sutra.
Spremila sam se i otišla u školu. Obukla sam crne traper hlače sa crnom majicom koja mi ljepo oblikuje tijelo te crne vans old school patike.
Hodajući školskim hodnicima vrlo jasno mogu čuti napaljene degene koji gledaju u mene na što se ne obazirem, a mogu vidjeti cure kako me odmjeravaju i kasnije jedna drugoj nešto šapuću.
Sjela sam u zadnju klupu u učionici i krenula crtati na praznu stranu u bilježnici. Taj sat imala sam hrvatski kod Kistićke. Mrzila je ona mene. Mrzila sam ja nju. Kako čudno...
Kistićka:"Sofija! Zašto ne slušaš?!"
Nisam se obazirala. Samo sam zakolutala očima i prije negoli sam joj odgovorila, pokupila sam svoje stvari i izašla iz učionice. Ne znam zašto ali imala sam potrebu zapaliti cigaretu.
Sama u praznim hodnicima škole. Moji koraci odzvanjaju zidovima hodnika.
Ja:"jebat ću joj sve"
Prepirala sam se sama sa sobom
Xx:"hahaha ti?"
Čula sam dobro poznat glas iza sebe. Jake (Đejk). Najpopularniji dečko u školi. Nisam se obazirala na njega i samo sa nastavila hodati.
Jake: Sofija možemo pričati? Šta ti je?
Ja: (odlučila sam se okrenuti i, konačno, susrela sam se s njegovim crnim očima) šta hoćeš? Znaš da ti neću opet pomagati.
Jake je bio moj bratić. Od prve godine svog života njegova me mama hranila i čuvala kao da sam njena kćer..ipak moju mamu nije bilo briga. Uvijek sam Jake-a opravdavala za njegove izostanke iz škole no nisam znala gdje je bio.
Jake: dođi. Želim da upoznaš nekog.
Ja: meni govoriš? Ne volim upoznavati nove ljude Jake.
Odbrusila sam mu iako sam žudno išćekivala trenutak kad upoznam tog nekog. Po prvi put u životu osjećala sam da trebam upoznati tog nekog.
Jake: haha jedva čekaš upoznati tog nekog?
Osmjehnuo se. Kako mi je pročitao misli??
Krenula sam uplašeno hodati za njim dok sam svo vrijeme razmišljala kako mi je pročitao misli koje ćak nisam ni izgovorila naglas.
Jake:(otvorio mi je vrata od auta i kad sam sjela sjeo je na vozačevo mjesto) Sofija osoba koju ćeš sad upoznati je moj najbolji prijatelj i jako je važan u mojem životu.
Ja: zašto ga trebam upoznati??
Jake: paa..amm..hm..ne znam. Samo želim da poznaješ mojeg najboljeg prijatelja.
Ja: okej..
Zašto?
Ja: jel ti on zaista najbolji prijatelj?
Jake: uh...nije.
Ja: šta ti je on?
Jake, Nije bitno Sofija! Samo šuti!
Krenuo je brzo voziti i ušli smo u šumu. Za nekoliko trenutaka predamnom ocrtavala se velika kuća u tamnoj šumi. Čuo se žubor rijeke i iz kuće je izašao dečko Jake-ovih godina.
Xx: Hej Jake. Am hej ja sam Jasper.
Nije mi pružio ruku. Čak mi nije ni prišao.
Ja: hah ja sam Sofija.
Pogledala sam ga u oči i vidjela da su mu crvene. Koža mu je bijela kao snijeg, a glas grub i pomalo zastrašujuć.
Jake: pa Jasper kad ti je prvi dan u školi?
Jasper: sutra
Jake: Sofija ti mu pokaži školu...idem ja sad.
Ja: Jake nejdi!!
Otišao je. Super. Sad sam sama s čovjekom nalik čudovištu.
Ja: pa ja bi trebala krenuti.
Jasper: odvest ću te
Ja: uredu.
Sjela sam u auto i ubrzo sam stigla kući. Presvukla sam se i razmišljajući o zastrašujuće crvenim očima zaspala.
To je to za 1. Dio❤ prišite komentare za sljedeći dio❤
