Dvadeset

I tako sam ja usla u svoju dvadesetu. Kad se odselis od roditelja i pocnes da zivis sam, otvori se toliko mogucnosti i djeluje ti kao da nemas granica nikakvih. Jedine granice koje bi mogle biti imalo postojane su one, koje sam sebi postavis. 

O cemu treba da se radi u ovom tekstu? 

Jesam li sretna'? Mislim da stvarno jesam. Svoj rodjendan sam slavila cijelu sedmicu. 

Zapocela sam studirati, ono sto vec zelim zadnjih 5 godina studirati. Sve sto sam ocekivala od svog fakulteta i od raje, se do sada ispunilo. Ljudi su otvoreni, smijesni, uvidjajni, hrabri i interesantni. To je moj JS19. Moji profesori su ludi, kul i uvidjajni hipici koji propagiraju lijep svijet. Koliko je tacna ova izjava, ne znam jos reci. 

Znam samo da sam umorna od ove sedmice. On i ja smo duvali cijelu sedmicu. Toliko smo trave ispusili u ovih par dana, da naprosto nisam vise mogla razlikovati kad sam trijezna a kad sam napusena. 

On ima 21. On ima curu s kojom zajedno zivi. On nije privlacan, atraktivan i seksi. On je mlad, visok i mrsav. On ima groznu kratko osisanu frizuru i jedan dugi dred koji raste iz sredine glave. On je smijesan. On je moje spiglo i izvan sarenila biljke. On ima lijep osmijeh. On ima curu koju voli. On ima rastavljene zube. On je mlad. On nije moj tip. On ima duge prste i lijepe ruke. On ima kul stil oblacenja. On nema punu bradu. On ima samo brkove i par dlaka na bradi. On ima snazne guste obrve koje cine da mu lice izgleda zlobno. On ima lijepe usne. 

Uvijek kad smo naduvani (uvijek smo), izolujemo se od ostalih ljudi i furamo svoj film, govorimo jedno drugom zle rijeci, i o drugima  cak. 

Na partiju cemo se nasloniti cijelim tijelom na zid, i glavama. Pribliziti se, gledati jedno drugom pravo u oci i u usne dok pricamo, kao da nikog nema oko nas 2. 

Ljudi sa kampusa, iz naseg malog paralelnog svijeta, sa faksa i iz tog malenog malenog sela u kojem se nalazi nas internat i cijeli faks kojeg posjecuju u isto vrijeme najvise tek 400 studenata. Ljudi sa kampusa, iz internata i nasi hipi profesori, poznaju nas 2, kao ono dvoje stonera sto su uvijek zajedno i sto su uvijek ZU. 

Uvijek zajedno. Od 8 ujutru jednog dana do 3 ili 4 ujutru vec narednog dana. 

"Nemoj biti tako stroga prema meni. Znam da si samo ljubomorna na Olija ako cu s njim igrat stolni fudbal." drzeci mi ruku dok napola lezimo u studentskom klubu u kojem se nalazi jos mozda 10ak ljudi kojima se druzimo. 

Nesto malo kasnije smo srolali jedan dzoint, i svi su vec izisli vani, ja sam sjedila jos unutra sama u velikoj sali, ne znam sto. Usao je ponovo u salu oblaceci se i uzimajuci CAROL HOT. Prisao je blizu i rukom mi pomilovao obraz pitajuci me jesam li okej. 

Nekad je intimno. On ne bi trebao biti moj tip. On nije bradati stari covjek. On je neko s kim smijem biti glupa. 

Moj rodjendan uz GOA Tekno za samo nas par. Moj rodjendan kao kruna nase teorijske faze, i kao rastanak. 

Da li ce praksa bez kampusa, bez penija, bez sela bb, bez njega, bez moje raje, biti isto tako interesantna. Nadam se da da. 

Dvadesete i studij stvarno mogu proc.

N